Studija "BOŠNJANI-BOŠNJACI ISTOČNO OD DRINE"


Studija "BOŠNJANI-BOŠNJACI ISTOČNO OD DRINE"
 
dostupna je i na internetu, na linku: 
 

https://www.scribd.com/document/442278657/Bosnjani-bosnjaci-Isto%C4%8Dno-Od-Drine

 Ako vam je potebno ovaj materijal mogu vam proslijediti i e-mailom. U tom slučaju javite mi se na moj e-mail: ferkosantic@hotmail.com

 

SRBZACIJA-POJAM I OBLICI


POJAM SRBIZACIJE
 
„Prva srpska država obrazovala se u Raškoj 
i odatle je počela srbizacija susednih oblasti...“ 

Ovaj citat uzet je iz dijela „Istorija srpskog naroda“ autora Vladimira Ćorovića (Istorija srpskog naroda, Glas srpski, Banja Luka, Beograd 1997. Prva knjiga, str. 67)

Iz gornjeg citata vidljivo je da se pojmom „srbizacija“ označava posrbljavanje, odnosno pretvaranje u Srbe svih onih koji to nisu. U prvom Rječniku (nije „Rečniku“) srpskog jezika kojeg je Vuk Karadžić objavio u Beču 1818. god. (str. 613, 786-787) objašnjava se šta znače riječi srpskog jezika: posrbljavanje, posrbljavati, Srbiti, Srbiti se, Srbljak, Srbljanin, Srbljenje. Objašnjeno je to prevođenjem na njemački jezik.

Posrbljavanje 

Srbljenje 

Srpski publicisti, istoričari,  književnici, političari..., već dva vijeka govore, pišu.. o islamizaciji, albanizaciji, germanizaciji..... O svemu tome napisani su tomovi knjiga, radova..., održani nebrojeni simpozijumi, predavanja... Međutim, oni nikad ne govore niti pišu o srbizaciji nesrpskih naroda na Balkanu. Zašto to? Zašto se svako pisanje, svaki govor... o srbizaciji i posrbljavanju smatra i proglašava, ništa manje, nego antidržavnim dijelom? Istorijska je istina da je proces srbizacije, u odnosu na sve ostale «izacije» daleko većeg obima od svih ostalih «izacija». Kroz proces srbizacije srbizirani su, skoro u cijelosti, neki od balkanskih naroda. Na primjer, Vlasi su bili najbrojniji narod u centralnim dijelovima Balkana. Na tim prostorima Vlasi su u cijelsti srbizirani i prisilno pretvoreni u Srbe. 

Postoji literatura, odnosno postoji više radova u kojima se pisalo o srbizaciji.Neki od tih materijala dostupni su i na internetu. Na primjer:

https://sh.wikipedia.org/wiki/Srbizacija

(Nastavit će se) 

 

KITAB O PRIJEPOLJU


Kitab o Prijepolju, prijepoljskom kraju i širem prostoru Srednjeg Polimlja "Ime je znak"-Nomen est omen" dostupan je i na internetu, na linku:
  
 https://www.scribd.com/document/442276384/Ime-Je-Znak-Kompletna-Knjiga

 

 
U drugom dijelu ovog kitaba nalazi se studija:
"Bošnjani-Bošnjaci istočno od Drine u XV i XVI vijeku" 

FILM - PRIJEPOLJE 13.JUNA 1991.god. - ŠTRAJK GLAĐU ISPRED PRIJEPOLJSKOG DOMA KULTURE ZBOG SRBIZACIJE BOŠNJAČKE DJECE U MUZIČKOJ ŠKKOLI


U maju 1991. god. uprava Muzičke škole u Prijepolju (Milenko Bajić, Slobodan Gojković) naredili su bošnjačkoj djeci da na časovima hora moraju pjevati svetosavsku himnu. Tada su roditelji bošnjačke djece povukli svoju djecu sa časova hora. Bošnjačkoj djeci su nakon toga upisane negativne ocjene-jedinice iz tog predmeta. Bošnjački roditelji su se potom obraćali svim opštinskim, regionalnim i republičkim institucijama ali bez ikakvog rezultata. Nakon toga je 13.juna 1991. god. Ferko Šantić, profesor prijepoljske gimnazije i predsjednik prijepoljskog "Preporoda" stupio u štrajk glađu ispred prijepoljskog doma kulture u kojem je bila Muzička škola. Ovaj štrajk glađu svojim potpisima je podržalo 5.343 stanovnika Prijepolja i okoline.  Nakon   trodnevnog štrajka glađu bošnjačkoj djeci su izbrisane negativne ocjene iz časova hora. Međutim, odgovorne osobe za ovo ponižavanje Bošnjaka i njihove djece nikad nisu procesuirani.

 Film je dostupan linku:

http://youtu.be/ZzrEhNPzoCw

 

 

NOEL MALCOLM-ISTORIJA BOSNE


 
NOEL MALCOLM-ISTORIJA BOSNE
 
Noel Malcolm (1956.) skolovao se na Eatonu i Cambridgeu, gdje je diplomirao engleski jezik i knjizevnost, te stekao doktorat povijesnih nauka. Od 1981. do 1988. naucni je saradnik sveucilista u Cambridgeu, zatim vanjskopoliticki urednik The Spectatora i politicki kolumnist Daily Telegrapha. Kao urednik priredio je kriticko izdanje sabranih djela Thomasa Hobbesa i napisao njegovu biografiju. Sa temeljnim poznavanjem jezika jugoistocne Evrope, vec vise od desetak godina posvetio se istrazivanju nekih aspekata povijesti toga podrucja. Potaknut tragicnim dogadjajima u Bosni 1992-92. godine, napisao je knjigu Povijest Bosne, koja je nakon objavljivanja, u aprilu 1994. godine, docekana izvanrednim strucnim pohvalama. Sada priprema prvi cjelokupnu Povijest Kosova
 
Knjiga je dostupna na linku: 
 
http://www.scribd.com/doc/198471351/Noel-Malcolm-Povijest-Bosne

MEHMEDALIJA BOJIĆ - ISTORIJA BOSNE I BOŠNJAKA-Od najstarijih vremena do 1992. god.


 
 MEHMEDALIJA BOJIĆ - ISTORIJA BOSNE I BOŠNJAKA dostupna je na slijedećem linku:
 

http://www.scribd.com/doc/198468831/MEHMEDALIJA-BOJI%C4%86-HISTORIJA-BOSNE-I-BO%C5%A0NJAKA

DR. SALIH JALIMAM- ISTORIJA BOSANSKIH BOGUMILA


 
 DR. SALIH JALIMAM- ISTORIJA BOŠNJANA, koje srpska i hrvatska historijografija namjerno nazivaju izmišljenim i netačnim imenom "Bogumili". Knjiga je dostupna na slijedećem linku:

http://www.scribd.com/doc/198466925/80580991-Salih-Jalimam-Historija-Bos-Bogomila

HAKIJA ZORANIĆ- NASTANAK-ETNOGENEZA BOŠNJANA KOJI PREDSTAVLJAJU PRETKE BOŠNJAKA


 Izvanredno dokuumentirana historijska studija o nastanku-etnogenezi Bošnjana koji su u stvari pretci Bošnjaka. Dostupna je na slijedećem linku:
 
 http://www.scribd.com/doc/198461805/105329813-Hakija-Zoranic-o-Etnogenezi-Bosnjana-Bosnjaka

VIDEO FILM-OSNIVAČKA SKUPŠTINA BOŠNJAČKOG KULTURNOG DRUŠTVA "PREPOROD" U PRIJEPOLJU 1991. GOD.


 Od jeseni 1990. do jeseni 1991. god.  u svih 11 sadnžačkih opština osnovani su gradski odbori "Preporoda"-bošnjačkog kulturnog društva. Svi ovi sandžački odbori bili su dio jedinstvenog "Preporoda" čija centrala je bil, kao i danas, u Sarajevu.
Tada je pokrenut opšti bošnjački kulturni preporod ali je, na žalost, opšta srpsko-hrvatsko-crnogorska agresija na Bosnu i Bošnjake zaustavila i prekinula  djelatnos "Preporoda".
Umjesto da nakon 2000. god. u svim sandžačkim groadovima  bude obnovljen rad "Preporoda" i da se ponovo uspostvi jedinstvena kulturološka organizacija Bošnjaka u Sandžaku tadašnji srbijanski a potom i crnogorski režimi su onemogućili tako nešto.
 
 Video film sa prijepoljske osnivačke skupštine "Preporoda" 21. marta 1991. god. dostupan je na linkovima:
 
 http://youtu.be/8G60mSNyKrs - Cijela skupština-film od 2 sahata
 
 http://vimeo.com/19168445 - Dijelovi skupštine- film od 1 sahata 
 
 

PRIJEPOLJSKA SRPSKA GIMNAZIJA


Text o prijepoljskoj srpskoj gimnaziji. Jedan od primjera kako se putem škola i školstva vrši srbizacija, posrbljavanje Bošnjaka u Sandžaku.
 
Materijal je dostupan na linku:
 
 http://www.scribd.com/doc/195273681/PRIJEPOLJSKA-GIMNAZIJA

 

GAJRET U SANDŽAKU KAO SREDSTVO SRBIZACIJE BOŠNJAKA

 

Studija o "Gajretu" u Sandžaku, odnosno o tome kako je prije 90 godina srbijanski režim iskoristio bošnjačke nacionalne organizacije kako  bi putem njih srbizirao, posrbio Bošnjake.

Studija je u cijelosti dostupna na linku:

http://www.scribd.com/doc/195270258/GAJRET-U-SAND%C5%BDAKU-KOMPLETAN-MATERIJAL-U-WORDU


POSRBLJAVANJE BOŠNJAKA UZ POMOĆ KUR'ANA


Kraća studija o tome kako je, još prije 90 godina, srbijanski režim koristio ništa drugo do islam da bi srbizirao, posrbljavao Bošnjake. Isto to srbijanski režim primjenjuje i danas.
 
Studija je dostupna linku:
 
 http://www.scribd.com/doc/195262345/POSRBLJAVANJE-UZ-POMO%C4%86-KURANA
 
 

PUTOPIS "MOJ PUT DO ĆABE" - DOSTUPAN NA INTERNETU

 

Putopisni zapis sa putovanja na hadž dostupan je na internetu na linku:

 http://www.scribd.com/doc/195241111/MOJ-PUT-DO-%C4%86ABE-CIJELI-SERIJAL

KNJIGA O PRIJEPOLJU-IME JE ZNAK-DOSTUPNA NA INTERNETU

 

Knjiga "IME JE ZNAK", čiji najveći dio se odnosi na Prijepolje, dostupna je i na internetu na linku:

http://www.scribd.com/doc/195227220/IME-JE-ZNAK-Nomen-Est-Omen-novembar-2012?secret_password=hni64fkhf4bnawkwdz0&post_id=100003506268744_438729736253898#_=_


VUKOSAVE, SRAM TE BILO

 

 VUKOSAVE, SRAM TE BILO

 Svih ovih dvadest godina Bošnjaci Sandžaka obilježavaju 27. februar kao dan tuge, bola, žalosti, sjećanja, nezaborava, neoprosta..., kao dan potrage za pravdom, kao dan kosmičke srpske sramote. Tog dana, opšte je poznato, iz voza u stanici Štrpci srpski fašisti su izveli 19 Bošnjaka i jednog Hrvata i zvjerski ih ubili. Devetnest Bošnjaka je ubijeno samo zbog toga što su bili Bošnjaci, što su bili muslimani. Zločin je planiran i organizovan od strane srpske vlasti pod direktnim patronatom oca zla Dobrice Ćosića. Do danas, svih ovih dvadeset godina, niti planeri, niti izvršioci ovog strahotnog zločina nad nedužnim Bošnjacima nisu kažnjeni.

I ovog 27. februara prijepoljske srpske vlasti priredile su još jednu mučnu, bosanskim jezikom kazano hinjsku, predstavu koju samo oni nazivaju komemoracija.

Toga dana kod prijepoljskog spomen obilježja Bošnjacima koje su srpski fašisti ubili u Štrpcima okupila se grupica naroda bošjačkog i predstavnici lokalne srpske vlasti. Među njima i predsjednik prijepoljske skupštine  opštine Vukosav Tomašević koji do sada nijednom nije našao za shodno  da prisustvuje nekoj od ranijih komemoracija organizovanih pomenutim povodom. Umjesto da makar i zehricu pogne glavu pred sjenima nevino ubijenih Bošnjaka i tako im oda dužnu poštu, Vukosav se, sav nadmen, visoko podignute glave, namrštena čela. osorne čehre..., obratio prisutnima sa riječima:

"...Dosta je manipulacija ovim našim sugrađanima zarad dnevnopolitičkih, nacionalističkih, velikodržavnih ili bilo kojih drugih ciljeva i interesa. Osim ovih devet žrtava, Prijepolje niti bilo koji njegov građanin nema nikakvu drugu vezu niti ulogu sa događajem u Štrpcima, mjestu koje je i tada a i danas na teritoriji druge suvjerene države..."

Umjesto da, bar na ovom mjestu, iskaže pietet prema bošnjačkim žrtvama, umjesto da, makar i reda radi, zatraži konačno kažnjavanje nalogodavaca, planera i izvršilaca ovog zvjerskog zločina, Vukosav je našao za shodno da čak i ovdje, ovdje nad bošnjačkim mezarovima koji su (ne)dijelo njegovih velikosrpskih fašističkih sunarodnika, drži pridiku, u stvari da uvrijedi i familije bošnjačkih žrtava kao i sve Bošnjake. On se, bez imalo stida i srama, svim svojim bićem, predao obrani srpskih fašista i njihovih nalogodavaca, nastavljajući sa već uobičajenim falsificiranjem i relativiziranjem činjenica.Pravo je čudo da na sve ovo nije reagirao niko od prisutnih Bošnjaka pa da bar uputi zvižduk, da, u stvari, tu na licu mjesta pljune i sikteriše Vukosava.

Jer Vukosav je, umjesto da osudi srpske fašističke zločince i njihove nalogodavce, nastojao da osudi Bošnjake koji svake godine u prijepoljskom domu kulture održe komemoraciju Bošnjacima ubijenim u Štrpcima a potom masovnom, mirnom i najciviliziranijom protestnom šetnjom prođu kroz cijeli grad, zastanu pred opštinom i sudom i sa minutom šutnje na tim mjestima upitaju vlasti  kad će već jednom ta pravda, a potom kod spomen obilježja prouče hiljade Fatiha ubijenim Bošnjacima. Ovo je, po Vukosavu Tomaševiću manipulacija. Znači, Vukosav bi htjeo da Bošnjaci šute, da ne organiziraju ni komemorativnu akademiju, ni protetstnu mirnu šetnju. On i svi njegovi velikospski istomišljenici bili bi zadovoljni jedino kad bi Bošnjaci šutjeli i kad bi mirno podnosili da ih se, čak i na mezaristanu, najdrskije vrijeđa i ponižava.

Ako Vukosav, k’o bajagi, nezna kad će prestati potreba za ovim što on naziva ”manipulacijom”, odnosno kad će prestati potreba za protestnim, mirnim, najciviliziranijim mimohodom šutnje kroz cijelo Prijepolje, onda da mu to i objasnimo. Za tim više neće biti nikakve potrebe onda kad se uoči slijedećeg 27. februara Vukosav Tomašević pojavi na lokalnoj prijepoljskoj televiziji i, kao presjednik skupštine opštine, iskreno, sa suzama u očima, izgovori: 27. februara 1993. god. iz voza u stanici Štrpci zločinci iz redova našeg srpskog naroda izveli su 19 Bošnjaka i jednog Hrvata i zvjerski ih ubili. Ubili su ih samo zbog toga što nisu bili Srbi. Zahtjevamo od sudskih organa da se što je moguće prije pred lice pravde izvedu kako izvršioci ovog gnusnog zločina tako i nalogodavci odnosno organizatori i pokrovitelji istog. Kad ovo  bude uvod u opštu srpsku katarzu, ako je ona, kad su Srbi u pitanju u opšte moguća, kad se svi zločinci, svi do jednog, odgovorni za zločine nad Bošnjacima u Štrpcima, Sjeverinu... i izvršioci i nalogodavci, nađu iza zatvorskih rešetaka, tada više  neće biti potrebe za prijepoljski protestni, mirni, najciviliziraniji mimohod šutnje.

Tada će prestati i prava pravcata manipulacija koju svakog 27. februara priređuje prijepoljska opštinska vlast praveći nekakav hinjski, potpuno beznačajni... ”prijem za familije u Štrpcima ubijenih Bošnjaka” a potom se, k’o da na svadbu idu, u grupicama, sa ponekim buketom cvijeća u rukama predstavnika srpske vlasti, okuupe ispred spomen obilježja u Šaranpovu. Tu se okupi i šačica naroda, uglavnom Bošnjaka koji od vlasti negok šićara imaju. Potom se pročitaju pripremljeni govori pa onda  to mediji prenesu javnosti i to u duhu ”vidite kako je naša opštinska vlast brižna i...”

Međutim, posebna je manipulacija, bolje reći posebna je drskost i neljudskost to što Vukosav Tomašević uporno ponavlja kako je, navodno samo devet ubijenih Bošnjaka. Iako se zna, iako Bošnjaci do sudnjega dana neće zaboraviti, da je u Štrpcima ubijeno 19 Bošnjaka, Vukosav i ostali predstavnici, ko bjagi, lokalne vlasti uporno su ovog dana ponavljali cifru o devet ubijenih Bošnjaka. Na ovaj način nastoji se relativizirati, umanjiti, maskirati... ovaj zločin srpskog fašizma. Zbog toga, neka i Vukosav i svi njegovi velikosrpski istomijšljenici upamte da je spomen obilježje u Prijepolju, spomen obilježje za svih 19-DEVETNEST, U ŠTRPCIMA, OD STRANE SRPSKIH FAŠISTA, UBIJENIH BOŠNJAKA. Kad tad imena svih tih 19 bošnjačkih imena, svih tih 19 imena, svih tih  19  bošnjačkih šehida, srpskom rukom umorenih u Štrpcima, bit će ispisana na ovom spomen obilježju. Bošnjaci u Sandžaku nikad od toga odustati neće. To što svih tih 19 bošnjačkih imena, kao i imena onog Hrvata, već danas tamo nema  upravo je sramotno dijelo Vukosava Tomaševića, kao i djelo njegovih prijepoljskih velikosrpskih istomišljenika.  

Ovdje nad ovim bošnjačkim mezarovima Vukosav Tomašević je posebno instistirao na tome  kako je svaka krivica individualna i kako srpski narod u cjelini, kao ni Srbi iz Prijepolja, ne snose nikakvu odgovornost za zločin u selu Štrpce. Ove njegove riječi, u stvari, otkrivaju  šta je to što pritišće, što mori, što boli, što tišti, što muči Vukosava Tomaševića i sve njegove velikosrpske istomišljenike. Oni bi da srpsku kolektivnu odgovornost za sve fašističke zločine koje su učinili nad Bošnjacima (i ne samo Bošnjacima) na sve moguće načine svedu na individualnu, haman privatnu, odgovornost. Da li Vukosav odista misli da su Bošnjaci zaboravili to da je zločin u Štrpcima, kao i svi srpski zločini nad Bošnjacima u cijelini, planiran u Beogradu i to pod direktnim nadzorom srpske državne vlasti. Zbog toga Vukosav mora znati da dok postoji ovaj dunjaluk uvijek će se znati da su Srbi kao narod odgovorni za zločine nad Bošnjacima, pa i za ovaj u Štrpcima. Dok postoji ovaj dunjaluk znat će se za srpsku kolektivnu sramotu, kolektivnu odgovornost, kolektivno učešće u zločinima nad Bošnjacima. Jer dok su jedni Srbi klali, ubijali, palili, silovali, pljačkali, rušili, otvarali konc logore za Bošnjake, mezarja bošnjačka preoravali..., drugi Srbi su svojom pisanom riječju, televizijom, radijom, pjesmom, mitingom... sve to odobravali, treći su navijali uz standardno ”samo neka ih kokaju, četvrti su šutjeli a šutnja je ništa drugo do odobravanje, peti su...Tu kolektivnu odgovornost srpskog naroda za zločine nad Bošnjacima mogu neutralizirati jedino Srbi svojim iskrenim, javnim pokajanjem i izvinjenjem, odnosno svojomiskrenom, javnom i djelima dokazanom srpskom katarzom ako je ona, u slučaju vas Srba u opšte moguća.

Na kraju,  mene kao osobu koja poznaje Vukosava Tomaševića još  od njegovog djetinjstva, nešto zanima. Naime,  ja poznajem Vukosava Tomaševića kao gradsko dijete koje je odraslo, družilo se... sa Bošnjacima. Poznajem ga posebno kao gimnazijalca, novinnara... Poznajem ga kao bliskog rođaka jednog od prijepoljskih partizanskih narodnih heroja. Sad odjedanput taj meni poznati Vukosav Tomašević je neki drugi Vukosav Tomašević. Neki Vukosav Tomašević koji je promotor i gorljivi zastupinik najcrnje velikosrpske šovinističke ideologije Slobodana Miloševića, SANU, četničkog pokreta... U onome, meni poznatom Vukosvu Tomaševiću ubijen je, znači i partizanski bratstvo-jedinstvujući i gradski i multi-kulti  background, osnova. Njegovom sviješću sad vlada bolesni duh velikosrpskog mraka? Vidjeh, na vidio snimku i to kako Vukosav Tomašević 4. decembra polaže vijenac na partizanskom spomeniku u Prijepolju a evo sad, samo tri mjeseca kasnije, isti taj Vukosav Tomašević vrijeđa svoje sugrađane Bošnjake, kod bošnjačkog spomen obilježja, riječima iz vokabulara šovinističkog srpskog četništva. Znači, u ovom Vukosavu imaju dva Vukosava, zar ne? I onaj partizanski i ovaj četnički. Ili je to, kad su Bošnjaci u pitanju, sve jedno te isto, hepsi bir, kako bi se jezikom bosanskim kazalo. Hoće li, zbog toga Bošnjaci i u Prijepolju i u Sandžaku dozvoliti da ih i slijedećeg 27. februara vrijeđa i ponižava neki od Vukosava Tomaševića?

PJESMA JABUČKA

 

PJESMA JABUČKA 

Prije nekoliko dana od prijatelja dobih e-mail poruku u kojoj mi „veli“ da pogledam fotografiju koju mišalje i da otvorim link i pogledam jednominutni video „zapis“. http://www.facebook.com/photo.php?v=10200203164347570&set=vb.1405872242&type=2&theater

„Otvorih“ suretku, fotografiju na kojoj vidjeh nekoliko meni poznatih osoba na nekakvom veselju...

 

Svi svečano obučeni k'o na šenluku, k'o na svadbi, k'o... Ali iza njih na duvaru vidim nekakav bajrak k'o kineski da je, crven bajrak, petokraka na sredini, „bratstvo-jedinstvujući“ sastav ekipe na fotosu,  muzikant iza njih... Vela havle, šta je ovo, upitah sam sebe?Pokrenuh i vidio „zapis“ i čuh pjesmu. Učinje mi se da pjevaju ...da ja vidim mog Halila... Začudih se i upitah morel' baš bit' da pjevaju tako jer su se dalje čule riječi partizanske pjesme Sa Ovčara i Kablara... u kojoj se pjeva ...da ja vidim moga Mila... Otkud onda meni da ja čujem mog Halila umjesto moga Mila? Pomislih da sad stvarno pjevaju mog Halila jer u partizanskoj vojsci je bilo i Halila a ne samo Mila. Prođe  taj vakat dok se razabrah i sve rastabirih. Helem, ova „teatarska“ sekvenca snimljena je, onomad, neki dan, tačnije 22.decembra 2012. god. u prijepoljskoj mejhani imenom „Jabuka“. Povod derneku pod crvineijem bajrakom bilo je ništa drugo do obilježavanje dana „slavne“, tj. sramne „jna“ –„jugoslovenske“, tačnije srboslovenske narodne armije. Ne čudim se tome što jedan dio Srba i dalje čezne i za srboslovenskom „jna“ i za srboslavijom i za ... Ali kako je moguće da u svemu tome i dan danas učestvuje i jedan dio Bošnjaka? Je li moguće da taj dio Bošnjaka jednostavno žmuri pred činjenicom da je ta ista „jna“, ta ista „jugoslovenska“ vojska u tren oka pretvorena u srboslovensku, tj. u isključivo srpsku fašističku vojsku. U uniformama te iste vojske, kao i sa oružjem te iste vojske nedavno je ubijeno, zaklano, živo spaljeno... preko dvije stotine hiljada Bošnjaka. U uniformama te iste vojske bili su oni koji su, po unaprijed pripremljenom planu, silovali preko trideset hiljada Bošnjakinja. Izlazeći iz ove prijepoljske mejhane ovi slavljenički raspoloženi Bošnjaci mogli su sresti baba, majku, ženu, dijete, brata, sestru... nekoga od Bošnjaka ubijenih u Štrpcima, na primjer. Ubijenih samo zbog toga što su imali bošnjačko ime. Ubijenih od iste ove vojske, od istog ovog Mila kojem oni pjevaju. U istoj toj vojsci bili su, služili su svoj vojnički rok, svi ti srpski fašistički zločinci i iz Štrbaca iz Sjeverina i iz Foče, Srebrenice... Srećom plaho je malehan broj ovakvih insana bošnjačkih. Mogu pjevati, grliti se i ljubiti sa svim Milima i Milovicama ali osim ibreta, srama i prezrenja ništa drugo im ne donose „pjesmame“ njihove. 

 

"BRATSKE" PORUKE BOŠNJACIMA

 

1.Nedavno je počelo ovako:

 

Mašući zlokobnim baRjacima urla li su po Prijjepolju i Bošnjacima slali još zlokobnije poruke.-Maaad, deca bre, deca k’o deca, dečurlija...

Ponavljala je i policija i vlast i opozicija i ...

Bošnjaci dobro znaju šta im je sa ovim poručeno. Znaju i šute, na žalost?

2.Onda je u ljeto 2010. god. Prijepolje „zakićeno“ ovakvim porukama

:

 

 

 

 

 

 

 

 

Mjesecima su sve ove fašitičke poruke „krasile“ Prijepolje. Možda su i dan danas na istom mjestu

I niko, ama baš niko, od tih naših „komšija“ Srba da to prekreči. skloni, javno osudi... traži pronalaženje i kažnjavanje „dece“ koja su ovo uradila.  To što je uvo kaljalo obraz, dostojanstvo, ljudskost... svih Srba to nikome od njih nije smetalo.

Bošnjaci dobro znaju šta im je sa ovim poručeno. Znaju i šute, na žalost?

3. Prije nekoliko dana Prijepolje je „ukrašeno“ sa novim fašističkim porukama:

 

 

 

 

 

 

 

 

Zlokobne poruke, dobro znane.

Znano je dobro Bošnjacima šta im se sa ovim poručuje i ko im ovo poručuje.

Vjerovatno su i ovo „deca... bre“ uradila.

Bošnjaci dobro znaju šta im je sa ovim poručeno. Znaju i šute, na žalost?

Belaj je u tome što Bošnjaci misle kako će ih njihova šutnja spasiti.

Još je veći belaj u tome što svaki Bošnjak misli kako sve ovo nije njemu poručeno jer on sami sebi ponavlja: „ nisam ja ni u jednoj stranci...“, „nisam ja sa muftijom...“ „ja se ne petljam u politiku...“. Belaj nad belajima je posebno u tome što dobar dio Bošnjaka sam sebe tješi sa:„ja sam dobar sa Srbima..., imam ja kuma, komšiju..., školskog druga... Srbina.

 

Jedan dio Bošnjaka misli da se ove poruke ne odnose na njih jer su oni uz Sulja i Rasima a njih dvojica su u srpskoj vladi pa će ih Suljo i Rasim, k’o biva, zaštiti onda kad im Srbi „kumovi, komšije, školski drugovi...“ dođu da ih povedu „da daju izjavu...“ Kad im Srbi „kumovi, komšije ,školski drugovi...“ dođu po njihovo auto,, njihovu kuću, njihovu radnju, njihovu... Kad im Srbi „kumovi, komšije, školski drugovi...“ odvedu majku, šćerku, sestru... ili ih na njihove oči siluju.Kad...

Tek tada će Bošnjaci, ali samo jedan dio njih, shvatiti da im šutnja i njihovo "ne mješam se ja u politiku" nisu pomogli. Drugi dio njih i tada će pokuušati da krivca traži u nekome drugome, na primjer, u strankama, u meni što sve ovo pijšem, u...

Ali tada će nam, dobri moji Bošnjaci, biti vaj haluna-uzalud, za džaba. I vama i meni i...

 

Sve ovo o čemu pišem, kao i milijone još groznijih stvari koje se rade Bošnjacima od 1992. god. gledali su i Bošnjaci  u Sandžaku na TV-u, u dokumentarnim filmovima, na fotosima i na... O svemu ovo su i Bošnjaci u Sandžaku čitali slušali... jer se ni Sjeverin, ni Štrpci, ni Srebrenica, ni Omarska, ni Manjača, ni Dretelj, ni... nisu desili prije vijek ili dva nego JUČE!Bošnjaci u Sandžaku dobro znaju da u Omarskoj, Manjači, Dretelju... nije bilo ni jednog borca koji je na frontu zarobljen i u logor doveden. Svi ti srpski fašistički konc logori za Bošnjake bili su puni onih koje su iz dnevne sobe, ispred TV-a, iz kreveta, iz mejhane, iz... pokupili njihovi „kumovi, komšije, školski drugovi...“ I pored svega ovoga, pored svih ovih znanja i saznanja dobar dio Bošnjaka u Sandžaku i dalje „isti vez veze“

U čemu je onda spas, možda se neko od Bošnjaka pita?

Odgovor na ovo je lahak, kratak, jednostavan... i svako od Bošnjak ga zna pa nema potrebe da ga ovdje navodim..

Da dometnem još i ovo:

Među svim onim "bratskim, komšijskim, drugarskim..." porukama kojima je Prijepolje zakićeno posebna je jedna za koju nemam fotografiju.

Ona je glasila: "NE ZABORAVI KO TI JE BIO ĐED"

Ovo je baška poruka pa zbog toga ona zahtjeva i baška "priču"

O tome ću u slijedećem nastavku, inšAllah!

 

IFTAR POD SRPSKIM BARJAKOM

Riječ bosanskog jezika "bajrak" u srpskom jeziku ima oblik "baRjak". Posmatrajući fotose sa zajedničkog iftara kojeg su, za Bošnjake Prijepolja, nedavno priredili istanbulska opština Bajrampaša i prijepljska opština vidio sam i ovaj fotos, odnosno ovaj baRjak na fotosu.

 

U stvari, na ovom fotosu svako bi morao uočiti ovaj detalj:

Dok su se iftarski jemeci, iftarska jela, servirala odmah iznad bašuna, iznad glava bošnjačkih zavihorio se bajrak srbijanski. Nema ništa spornog u tome. Bajrak srpski u zemlji Srbiji. Ali Sandžak, Prijepolje..... nisu samo srpski. Valjda su i bošnjački. Pa mogade li se uz srpski baRjak postaviti i bošnjački, sandžački bajrak? Ako je blagdan (svečani dan) bošnjački, ako je povod, program..... bošnjački, ako su tu Bošnjačci zkar nije bilo normalno da tu bude i njihov bajrak? Pa mogade li se tu naći mjesta i za bajrak države Turske odakle su došli oni koji su prijepoljske Bošnjake peškešili, počastili prelijepim iftarom, muzičkim programom...?

U ostalom, čemu u opšte u ovakvoj prilici nekakav bajrak. Ako se nije željelo postaviti bošnjački bajrak, niti bajrak Islamske zajednice zašto se onda postavljao bilo koji bajrak? 

Treba li bilo šta dalje napisati, kazati, pitati...? Treba li bilo kome objašnjavati šta je poruka ovakvog čina kad se Bošnjacima, nigdje drugo nego na iftaru iznad bašune, iznad glave njihove, postavi srbijanski baRjak?

Ne treba. Svakome i Bošnjaku i Srbinu, ko poltron, ulizica, odnosno nečo'jek nije jasno je šta ovo znači. Žalosno je, sramotno je, tragično je, neljudski je..... samo što prijepoljski o ovome, kao i o puno toga drugoga, jednostavno šute.

Dokad, majka mu stara?

Ne mogu a da prvo sebe, pa onda i svakog od vas ne upitam: Da li na bijelu dunjaluku postoje bilo koji drugi muslimani koji bi ostali ravnodušni na ovo što je u ovoj prilici priređeno prijepoljskim Bošnjacima. Kako bi reagirali muslimani Albanci, na primjer da im se na njihovom iftaru iznad bašuna, iznad glava njihovih zavihori baRjak sa "четири C", odnosno sa četiti crkvena ocila i krstom u sredini?

Da li i ovaj primjer pokazuje do koje mjere, do kojeg stepena su prijepoljski Bošnjaci srbizirani?

Amannnnnn! Zamannnnnn! Bošnjače i Bošnjakinjo u Prijepolju. Pa jeste li baš dospjeli na tu deredžu, na taj nivo da potpuno mirno prihvatite to da je vaš iftar uzvišeni u stvari srpska svetkovina na kojoj se, bezbeli, vihori i srpski baRjak? Da su oni koji su vam na vašem iftaru iznad glava postavili srpski baRjak zasvirali "Bože pravde" da li bi ste vi na noge lagahne skočili da to pozdravite i mirno odslušate?

Činom postavljanja srpskog baRjaka iznad glava bošnjačkih, nigdje drugo do na iftaru, Bošnjacima se jasno poručilo:

Ovaj baRjak se postavlja na srpskim svetkovinama, na srpskim svadbama, na srpskim slavama, na srpskim vašarima..... Neki od vas ovdje hoće da su "Srbi islamske veroipovesti" pa evo im onda i njihovoga baRjaka.

Eh, ali prijepoljski srpski baRjaktari, koji su svojim činom pokušali poniziti i iftar i Bošnjake,  zaboravili su na jednu "sitnicu". Njihov baRjak se vihorio na svim onim barikadama iz 90-tih, kao i neki dan na  barikadama postavljenim na graničnim prelazima prema Kosovu.

OVAJ ZAJEDNIČKI IFTAR PRIJEPOLJSKIH BOŠNJAKA UPRAVO JE DIO JEDNE STRAHOTNE, OGROMNE, NEPREMOSTIVE BARIKADE I BRANE KOJA SE ZOVE BOŠNJAČKA ISLAMSKA DUHOVNOST. TO JE NAJAČA I NAJČVRŠĆA BRANA PRED VELIKOSRPSKIM HEGEMONIZMOM KOJI CIJELI JEDAN VIJEK NASTOJI POSRBITI, SRBIZIRATI BOŠNJAKE U SANDŽAKU. 

Ova bošnjačka barikada u Sandžaku u zadnjih par godina napadnuta je svim mogućim sredstvima. Uz velikosrpski državni aparat ovu barikadu napadaju i bošnjački velikosrpski potroni tipa Sulejmana Ugljanina, Rasima Ljajića, Adema Zilkića, Nadira Dacića.....

Međutim, jezikom bosanskim kazano vaja haluna, uzalud im je sve. Bošnjačka islamska barikada u Sandžaku je toliko jaka da će izdržati, kao što je vijekovima i izdržavala, napade svih mogućih dušmana, svih mogćih svojih murtata i odroda iz svojih redova.

Zbog toga i ovim prijepoljskim velikosrpskim baRjaktarima zadžaba je zahmet njihov. Neće čamati vakat u kojem će se oni stidjeti svojih pesinih nakana. Ako se ovakvi ikad ičega mogu stidjeti.

 

SA SVINJETINOM U "ZAJEDNIŠTVO"

Folklorna grupa prijepoljskog doma kulture nedavno je gostovala u Švajcarskoj. Među četrdeset dva člana ove grupe bilo je i 2-3 onih koji nisu Srbi. Kad je jedno od njih zatražilo hranu koja nije sa svinjetinom Ljubiša je odbrusio:

-Drugo nema!

Šta je poruka ovoga rasističkog: „drugo nema“?

Poruka je jasna, direktna, odnosno kako bi se jezikom bosanskim kazalo poruka je jekten bejan a glasi:

-Ako si sa Srbima onda moraš jesti šta i oni jedu

-Ako si sa Srbima onda moraš igrati, pričati, pjevati, pozdravljati.. kako i oni to rade

-Ako ideš u srpsku školu onda ćeš kroz nju postati Srbin  

Da li je Bošnjacima sad jasno šta u srpskoj svijesti, u srpskoj stvarnosti, znači riječ “zajedništvo“? Jasno je, bezbeli. U srpskoj svijesti, u srpskoj stvarnosti „zajedništvo“ ima samo jedno jedino značenje a to je POSRBLJAVANJE, SRBIZACIJA Bošnjaka i svih ostalih koji se u srpsko „zajedništvo“, u srpsko kolo uhvate. 

Da li je Bošnjacima sad jasno otkud toliko nastojanje da se formiraju, ko bajagi, „zajedničkie“ škole, „zajednički“ folklori, horovi, teatri...? Jasno je to svakom Bošnjaku i Bošnjakinji koji nisu poltroni, ulizice, koji za šakicu materijalnog interesa ne pljunu na svoj nacionalni, vjerski, kulturni i svaki drugi identitet. 

Da li je sad jasno zašto bošnjačka omladina neće u te, ko sankim, „zajedničke“ foklorie, horove... Jasno je i AFERIMMMMM! po stotinu puta bošnjačkoj omladini. Jedino  nije jasno zašto Bošnjaci ultimativno ne traže svoje školske programe, svoje škole, svoje...? Zašto bošnjačka omladina ne formira svoje folklore, horove, teatre..?