KOMŠIJA, POSRBI ME NJEŽNO

 

Prema izvještaju Milivoja M. Savića, tadašnjeg inspektora Narodne privrede, iz 1914. god. "Варош Пријепоље има 3 300 становника од којих су 800 Срби православни, а остало Срби Мухамеданци". (Kasaba Prijepolje ima 3.300 stanovnika od kojih su 800 Srbi pravoslavni, a ostalo Srbi Muhamedanci). Ovaj navod da u tadašnjem Prijepolju živi 3.300 ”Srba Muhamedanaca” bio je odraz zloglasnog Načertanija po kojem svo stanovništvo cijelog Balkana spada u Srbe, odnosno sve su to ”Srbi različitih vera.”

 

 Zbog toga ako ovu velikosrbsku zabilješku Milivoja M. Savića napišemo jezičkim standardom bosanskog jezika ona će glasiti: Kasaba Prijepolje ima 3.300 stanovnika od kojih su 800 Srbi pravoslavni, a ostalo su Bošnjaci muslimani. I pored ovih 3.300 Bošnjaka u tadašnjem Prijepolju srpskoj vlast je, nakon okupacije ovog dijela Sandžaka i Prijepolja 1912. god.,  prvi zadatak  bio da u Prijepolju otvori  srpske škole. Srpske škole i za onih 3.300 „Muhamedanaca“. Bilo je to u načertanijevskom duhu i onog od strane Jevta Dedijera izrečenog: Sve će mo ih posrbiti, ne silom nego kroz škole i knjige...“.   

Međutim, ncionalna svijest tadašnjih Bošnjaka, načertanijevskih «Muhamedanaca», bila je neokrnjena, nepotkupljena, nesrbizirana, ne..... pa u  te srpske škole u Prijepolju, kao i u cijelom Sandžaku, sve do 1922. god. nije krenulo ni jedno bošnjačko dijete. Vidjevši to srpske vlasti pronalaze novi recept za posrbljavanje Bošnjaka. Prvo je u Beogradu sačinjen «Štatut» Islamske zajednice po kojem je Islamska zejednica bila pod direktnom upravom režima a sve hodže su imale državnu platu. Potom, 1920-tih u Sandžaku se počinje sa osnivanjem prorežimskog udruženja «Gajret» a u njegovim osnivačkim odborima bili su upravo prorežimske hodže. U Prijepolju, na primjer, od deset članova Gajretovog upravonog odbora osam njih su bile prorežimske hodže.

 

Režim je dobro znao da Bošnjaci u Islamskoj zajednici vide najvećeg svojeg zaštitnika, najvećeg čuvara bošnjačkog nacionalnog, vjerskog, kulturnog i svakog drugog identiteta. Zbog toga su procijenili da će narod krenuti za svojim hodžama pa je otud i došlo do toga da Islamska zajednica, odnosno hodže budu upotrijebljeni kao «mamac» narodu da krene za «Gajretom». A u prorežimskom «Gajretu», preko potkupljenih i prorežimskih hodža, prvo se krenulo u «ubjedjivanje» Bošnjaka kako su Srbi i Bošnjaci  braća, pa potom su na red došli zajednički «vašari» sa talambasima, trubama, žandarmima, oficirima, ičkijom...

 

Na ovu režimsku prosrpsku propagandu «zagrizle» su, u sandžačkim gradovima, samo neke čaršijske familije dok su seoske sredine odmah shvatile o čemu se radi i totalno ignorisale svu tu hujdurmu. Kao rezultat „Gajretove“ agitacije u Prijepolju, 1922. god. iz dvije čaršijske, dotad bošnjačke, familije krenut će prvi učenici u srpske škole. Prihvatajući srpske škole kao svoje bilo je jasno da prihvataju i posrbljavanje. Ne direktno, ne u obliku pokrštavanja i sl. već „na finjaka“ i bezbolno, nježno, polahko... 

U vezi sa tim, po Bošnjake pogubnim proceseom posrbljavanja, u mojoj porodičnoj historiji iz tog vakta imam jedan plah primjer.

- Ne unosi mi tu vlahotinu u kuću...

S tafrio je, tj. hujovito je izrek'o, u jesen 1930. god., moj pradedo Omer, rahmet duši njegovoj, svojem unuku Mehmedu-Meši kad se Meša pojavio u avliji sa nekakvom knjigom u rukama. Naime, dedu Omeru su kazali da su pravoslavna djeca iz komšiluka namamila njegovog unuka Mehmeda-Mešu i odvela ga u svoju školu. Moj pradedo Omer je namah poslao nekoga da Mešu dovede natrag. Kad se Meša pojavio pred kućom, držeći u rukama nekakvu knjigu, dedo Omer mu je s tafrio:- Ne unosi mi tu vlahotinu u kuću...

Riječ «Vlah» i sve izvedenice od nje u to vrijeme nije imala nikakvo uvrijedljivo značenje. Moj pradedo Omer se rodio 1855. god. u selu Pregrađani kod Mostara. U tom vaktu, kao i nekoliko vjekova prije, pravoslavci i u Bosni i van Bosne sebe su nazivali riščanima (racima) a u narodnosnom smislu pravoslavci su sebe nazivali Vlasima. Moj pradedo Omer je i onda kad se 1892. god. doselio u Sandžak, u svojem govornom vokabularu imao riječ Vlah kao najnormalniju riječ kojom su se označavali pravoslavci. Ta riječ je poprimila uvrijedljivo značenje tek u novije doba.

 

Sa onim „Ne unosi mi tu vlahotinu u kuću...“ moj dedo Omer je, u najkraćem, svojem unuku Meši rekao: « Ne unosi u kuću to što će te odroditi, to što će te povlašiti, to što će te posrbiti» Ni kraće, ni direktnije, ni sveobuhvatnije misli. I to od jednog seoskog insana kakav je bio moj pradedo Omer, rahmet duši njegovoj. Šta se dalje dešavalo sa Bošnjacima i njihovim posrbljavanjem kroz srpske škole opšte je poznato pa ne bih sad o tome.  

U tom, od strane srpskog režima planiranom, posrbljavanju Bošnjaka u Sandžaku u Prijepolju je, u zgradi Osmanske srednje škole (ruždije), 1913. god. počela da radi srpska gimnazija. Danas prijepoljska gimnazija ima svoju novu zgradu. A na toj zgradi, iznad ulaznih vrata jefirma“: Г И М Н З И Ј А   ali ispisana ničim drugim nego crkvenim, ćiriličnim,  jevanđeoskim slovima. Taman, sve u duhu srpstva i srpske gimnazije. Ima li ono, ko bajagi i nekakav zakon o dvojezičnosti u sandžačkim opštinama? Jer u Prijepolju još ima onih Muhamedanaca i to cijelih 50% od ukupnog broja stanovnika. Je li ovo gimnazija i za njih? Nije, ovo je srpska gimnazija. Oni, ako su još uvijek Muhamedanaci“, morali bi imati svoju gimnaziju inače će, ubrzo svi oni biti samo „Србомеданци“.

 

 

U prijepoljskoj gimnaziji je brojan kolektiv. Šta mislite koliko je među njima Bošnjaka? Ima li ih polovina, koliko je procentualno Bošnjaka danas u Prijepolju? U stvari, pitanje je da li i oni nastavnici u prijepoljskog Gimnaziji kojima je babo njihov dao ime Bošnjačko, koji su rođenjem svojim Bošnjaci, da li su oni još uvijek Bošnjaci? Ako jesu onda bih ih vrijedilo upitati da li oni shvataju da upravo oni svojom ponašanjem, svojom šutnjom, svojim... aktivno učestvuju u srbizaciji bošnjačke mladosti koja je prisiljena učiti u ovoj ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji)

UČIONICE U PRIJEPOLJSKOJ SRBSKOJ GIMNAZIJI

Prošetate li učionicama prijepoljske srBske gimnazija sa svih duvarova selamit će vas Njegoš, Vuk... Taman, perjanice velikosrBstva i za onih 50% prijepoljskih „Muhamedanaca“. Njihova „muhamedanska“ djeca moraju i vizuelno upiti i u svoj mozak memorirati da „nema“ Bošnjaka dostojonog da uresi duvarove prijepoljske gimnazije. Paaaaa, bezbeli, šta će Bošnjak u srBskoj gimnaziji. Onaj čiju sliku svaki dan bošnjačka djeca gledaju u prijepoljskoj srBskoj gimnaziji poručuje im da njihova duhovna, vjerska veličina, njihov imam „riče“, da njihova duhovnost „zaudara, smrdi“, Neka, tako im i treba. Šta će oni u srBskoj gimnaziji.

 

 DAN ŠKKOLE U PRIJEPOLJSKOJ SRBSKOJ GIMNAZIJI

Pošto je u Prijepolju danas po 50% “Srba Muhamedanaca” i Srba Pravoslavaca onda je, hasli zbog toga, uzketo da dan škole bude ništa drugo nego crkvena slava Savindan. Tada se lijepo razlomi slavski kolač, očita leturgija...

Nakon toga učenici u školskoj auli izvedu, “multi-kulti” Savindanski program. Prije toga dodijele se nagrade za najbolje literarne sastave na temu ”Naše škole naše crkve”. Prvu nagradu, razumuje se, dobije jedno od one ”muhamedanske” djece.

 KRAJ ŠKOLSKE GODINE U PRIJEPOLJSKOG SRBSKOJ GIMNAZIJI 

Maturanti prijepoljske srBske gimnazije kraš školske godine obilježe onako kako su ih njihovi učitelji naučili. Uz dragačevske trubače i fašistički troprstički pozdrav. Pravo multi-klulti. Aferim!

 

MONOGRAFIJA O PRIJEPOLJSKOJ SRBSKOJ GIMNAZIJI 

I tako, prije par dana promovisa se monografija o prijepoljskoj srBskoj gimnaziji. Sve to u povodu 95 godina njene velikosrBske misije. Na koricama ništa drugo do krs. Krs k'o krs. Simbol jedne od monoteističkih vjera. Doduše „da se vlasi ne dosjete“ ovaj krs je maskiran, kamufliran... knjigom, plajvazom... Ništa čudno, srBska škola, srBski krs. A šta je sa oni 50% prijepoljskih „Muhamedanaca“? Ništa, nije ovo monografija za njih.  Neka idu u svoju gimnaziju i prave svoje monografije. Bez krsta. Kad sam jednoga od njih pitao u vezi ovog „stilizovanog“ krsta na monografiji „zajedničke“ nam gimnazije dobio sam ovakav odgovor: Ovaj znak je u duhu Kur'ana jer riječ Kur'an znači Knjiga. Uz to, prve riječi Objave su: Uči, čitaj, piši... pa je eto zbog toga u ovom znaku, uz knjigu i kalem tj. olovka. Među autorima monografije je, kao što se vidi i jedan od onih načertanijevskih „Muhamedanac“-Hadžo Mušović. Babo njegov, rahmetli Ramo, nam-benam musliman i Bošnjak, svojem sinu dao ime Hadžo. Biva, od milja kazano „hadžija“. Babo njegov, rahmetli Ramo, nam-benam musliman i Bošnjak, na Ahiret preselio vraćajući se sa teravije. A njegov sin sa „hadžijskim“ imenom to isto svoje ime prislonio, nigdje drugo do uz velikosrBski krs.Allahu Dragi! Ovo je, u stvari, paradigma toga koliko je, u jednom dijelu onih načertanijevskih „Muhamedanaca“ u Prijepolju ostalo malo ili nimalo „muhamedanstva“, malo ili nimalo nacionalnog dostojanstva, malo ili nimalo makar i sjećanja, ako poštovanja nema, na one koje su im imena dali, na roditelje svoje. Zbo toga sve ovo i pišem. U jesen 1990.god. kad su se u svim sandžačkim gradovima osnivale podružnice Bošnjačkog kulturnog društva „Preporod“ noći sam presjedio i osjedio u kući ovog hudog „hadžije-hadža“ ubjeđujući ga da mu je mjesto u „Preporodu“. Vaj haluna, tj. uzalud mi je bilo sve. Njega je mamilo nešta drugo. U stvari, stepen njegove srbiziranosti, kao i kod dobrog dijela ostalih prijepoljskih i sandžačkih načertanijevskih „Muhamedanaca“, bio je tolikav da on ni u „Preporodu“ niti bilo gdje drugo nije mogao stati ispred naroda svojeg bošnjačkog. Zapravo, to i nije njegov i njihov narod.

Oni su, kao i ovaj hudnik “hadžija-hadžo” spremni da govore, da promoviraju i Njegoša i Vuka... da pročitaju i citiraju kamaru zapisa njihovih ali takvi nikad neće, u stvari takvi ne smiju sami od sebe, ni pomisliti da promoviraju narod svoj kojem su njihovi roditelji pripadali. Taj narod su Bošnjaci ali se ovi hudnici plaše da i u mraku, sami sa sobom, riječ ovu izgovore

 

Oni su, kao i ovaj hudnik hadžija-hadžo”, spremni da sjede, sijele, rade... sa promotorima velikosrBstva, uz krstove oko sebe i na sebi, makar i sa spuštenimm očima ali takve nikad ne možete vidjeti da sjede, sijele, rade... sa pripadnicima naroda kojem su njihovi roditelji pripadali, sa Bošnjacima. U stvari, promotori velikosrBstva ni u prijepoljskoj srBskoj gimnaziji niti bilo gdje drugo u Sandžaku ne bi mogli uspjeti u svojoj misiji da ne uspjevaju uvijek među onim načertanijevskim „Muhamedancima“, u stvari među Bošnjacima, pronaći poltrone. Pronaći one bošnjačke hudnike, one bošnjačke „hadžije-hadže“, koji će za zehricu poslića, za zehricu parica, za zehricu... pljunuti i na svoj vjerski, kulturni, nacionalni i svaki drugi identitet i stavi se u službu posrbljavanja sopstvenog naroda. Pokazuje se ovo već devedeset godina. Od onog prvog „Gajretovog“ odbora u Prijepolju 1920-tih pa do ove „hadžijine-hadžove“ izrade i promocije gimnazijske velikosrBske monografije. Od onih „Gajretovih“ hodžica iz 1920-tih pa do ovih današnjih Nadira Dacića, Ugljanina, Ljajića, Džudževića... I dokad sve ovo? Ima li kraja svemu ovome? Kakav će taj kraj biti? To, hasli, samo On znade.

RODITELJSKI SAVJET U PRIJEPOLJSKOJSRBSKOJ GIMNAZIJI 

Kao i u drugim škola i prijepoljska srBska gimnazija ima svoj roditeljski savjet. Čini ga šesnest roditelja. Od toga su samo pet Bošnjaci jal' Bošnjakinje. Je li to manjak Bošnjaka u Prijepolju pa ih u ovom Savjetu nije moglo biti više. A da li neko, bar i tih pet Bošnjaka i Bošnjakinja u Savjetu roditeljskom priupit štogod u vezi izgleda ove gimnazijske „monografije“? Može li tih pet bošnjačkih roditelja, u Savjetu roditeljskom, bilo šta uraditi da se omča velikosrBstva u gimnaziji prijepoljskoj bar malkice ohlabavi. Da se ohlabavi bar toliko da tamo zalutali Bošnjaci ako ništa a ono samo malo have udahnu.

Na kraju, treba napomenuti i ovo:

Imaju u Prijepolju, uz ГИМНАЗИЈУ (Gimnaziju), još dvije srednje škole: Ekonomska i Tehnička. U ove dvije srednje škole su nastavnici Bošnjaci i bošnjački učenici u ogromnoj većini. Kako sad to ako istih tih bošnjačkih nastavnika i bošnjačkih učenika u prijepoljskoj ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji) ima toliko da svi mogu u jedan mihrab stati?????

Ehhhh, u ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji) se školuju oni koji će sutra biti „elita“, koji će sutra nastaviti da šire i prenose ono što su u prijepoljskoj srBskoj gimnaziji naučili, ono što su tu čuli, omirisali... U ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji) su i djeca bošnjačka. Oni su važni, bitni... za nastavak načertanijevskog dijela. Njih je važno posrbiti. Vidi se to naprimjeru i Hadža Mušovića i ostalih hudih Bošnjaka njemu sličnih. Oni su na vrijeme, na vakat posrbljeni i sad to prenose, šire dalje. Ako im se ukaže na pogubnost njihovg ponašanja ljute se plaho. Za njih je dušmanin njihov svaki Bošnjak koji ne prihvata posrbljavanje.

U prijepoljskoj ekonomskoj i tehničkoj školi školuju se oni koji će se sjutra boriti da opskrbe sebe i svoju familiju i koji će uglavnom šućeti.  

Taktika je jasna i glasi: za naše Načertanije bitna je ГИМНАЗИЈA a vama eto tamo sve drugo. Ovi naši, iz naše srBske ГИМНАЗИЈE če sutra u one koji odlučuju a ti tamo vaši će sutra u Komunalno, u tekstilce, u ... 

AMANNNNN-ZEMAN NARODE MOJ!

JE LI MOGUĆE DA SVAKI DAN SVE OVO GLEDAŠ I ŠUTIŠ?

 

ŠUTNJA BOŠNJAČKA

 

Pitanje br. 10

 

 

Iako nacionalno potlačeni i totalno obespravljeni Bošnjaci u Prijepolju kao i u Sandžaku, u ogromnoj većini, uglavnom šute. Ta šutnja je pogubna za Bošnjake kao narod jer ona ide u prilog srbijanskom režimu koji kreira sve moguće oblike, načine i metode za posrbljavanje Bošnjaka.

A govoriti bi morali svi Bošnjaci. Svaki bošnjački roditelj, učitelj, nastavnik, novinar, inžinjer, ljekar... Bošnjački prestavnici u opštinskim i republičkim parlamentima morali bi iznijeti zahtjeve da se za sve opštine u kojima žive Bošnjaci urade posebni školski programi za istoriju, književnost, jezik... U prvom redu mora se tražiti i dobiti zastupljenost bosanskog jezika kao redovnog predmeta u svim škola i na svim nivoima školstva u Sandžaku.

Šta, u ostalom, znači današnja šutnja Bošnjaka u Sandžaku:

- da su zadovoljni svojim položajem, odnosno da im ne trebaju bolja nacionalna prava?

- da ih je strah da govore jer se plaše poslijedica?

- da smatraju da svojim oglašavanjem ne mogu  ništa promijeniti na bolje?

- nije ništa od ovoga nego... ?

 

POLICIJA I SUDSTVO

 

Pitanje br. 9

Koliko je, procentualno, Bošnjaka a koliko Srba zaposleno u policiji i sudstvu u Prijepoljskoj  opštini?

Može li u policiji i sudstvu u sandžačkim opštinama postojati dvojezičnost?

Mogu li oznake biti ispisane dvojezično?

Mora ju li na tim oznakama, koje i malobrojni Bošnjaci nose na glavi, biti krst i crkvena ocila kao simboli hrišćanstva?

Kad je poslijednji put rukovodilac policije u Prijepolju, u kojem polovinu stanovništva sačinjavaju Bošnjaci,  bio Bošnjak?

PROREŽIMSKA "ISLAMSKA ZAJEDNICA"

 

Pitanje br. 8

I dok srbijanski režim ni slučajno ne priznaje samostalnost crnogorske i makedonske pravoslavne crkve, dok se ne može ni pomisliti da se formira bosanska, hrvatska, slovenačka... pravoslavna crkva, srbijanskom režimu nije nimalo smetalo da preko svojih udbaških službi i uz pomoć bošnjačkih poltrona tipa Ugljanina, Ljajića, Jusufspahića, Zilkića, Dacića... formira i zvanično registruje svoju, režimsku, velikosrBsku "islamsku zajednicu".

                               Kvazi hodža Nadir Dacić (drugi s desna),

         prvoborac u posrbljavanju, tj. gajretizaciji Bošnjaka, sa svojim "saradnicima"

Svim Srbima i onim na Balkanu i onim u Australiji, Kanadi... sjedište njihove duhovnosti, njihove pravoslavne crkve je u Beogradu. Svim Bošnjacima na Balkanu pa time i onima  u Sandžaku sjedište njihove duhovnosti, njihove Islamske zajednice je u Sarajevu. Ovo ne želi uvažiti jedino aktuelni srbijanski režim. Zašto?

Šta je cilj, šta se želi postići sa formiranjem prorežimske "islamske zajednice"?

Odgovor je jasan svakome ko nije, iz njemu znanih razloga, režimski poltron i ulizca. Sa ovim se želi razbiti jedina bošnjačka institucija u Sandžaku koja je bila jedina brana totalnom posrbljavanju Bošnjaka.

MEDIJI - NOVINE, RADIO, TV...

 

Pitanje br. 7

Srbi u Sandžaku imaju svoje medije: RTS, Radio, Politiku, Blic, Novosti... Redakcije su im u Beogradu... odakle se i finansiraju. Sandžak i Bošnjaci u srpskim medijima prisutni su samo onda kad ih treba prikazati u nekakvom "anti" svijetlu.

Može li 250.000 Bošnjaka u Sandžaku imati makar jedan svoj medij, makar jedno svoje printano glasilo, svoj radijo... koji će se također finansirati iz iste kase kao i srpski mediji?

Može li 250.000 Bošnjaka dobiti bar pola sata svojeg programa, svakodnevno, na državnoj televiziji?

BOSANSKI JEZIK

 

Pitanje br.6                                                                         

 

Mogu li Bošnjaci i Bošnjakinnje, učenici u školama imati čas bosanskog jezika kao redovan čas u školskom rasporedu, odnosno mogu li imati  bosanski jezik kao redovan a ne nekakav fukultativan, tj. sporedan predmet?

Da li među svim školskim knjigama, među svim drugim školskim materijalima za bošnjačke đake u Prijepolju i Sandžaku u opšte, postoji neka koja je pisana jezikom bosanskim?

Da li Bošnjaci u Prijepolju i Sandžaku zahtjevaju da im djeca imaju  bosanski jezik kao redovan predmet?

Da li Bošnjaci u Prijepolju zahtjevaju školske programe, školske knjige... u kojima će, uz ostale elemente bošnjačke kulture, istorije... biti i jezik bosanski?

 

ŠKOLE I ŠKOLSKI PROGRAMI

 

Pitanje br. 5

 

 

Koliko u školskim programima u opštini Prijepolje, gdje Bošnjaci  čine polovinu stanovništva, kao i u ostalim opštinama u Sandžaku, ima sadržaja iz bošnjačke istorije, književnosti i bosanskog jezika?

Kako je moguće imati crkvenu slavu kao "dan škole" u školama u kojima nisu samo srpska djeca?

 

Kakva je to poruka koja  se sa ovim šalje Bošnjacima?

Kako je moguće da tu crkvenu slavu pod maskom "dana škole" moraju obilježavati i škole u kojima su bošnjački učenici u većini?

Zašto  su u školskim roditeljskim savjetima članovi skoro u cijelosti samo  Srbi?

Nazivi svih osnovnih škola u opštini Prijepolje:

 

Душан Томашевић Ћирко - Велика Жупа

Бошко Буха -Ивање

Светозар Mарковић - Бродарево

Михајло Баковић - Сељашница

Владимир Перић Валтер - Пријепоље

Свети Сава - Бостани

Михајло Баковић - Коловрат

10. октобар - Babine

Da li se po nazivima škola može zaključiti da u opštini Prijepolje živi 50% Bošnjaka?

 Je li moguće da ne postoji Bošnjak po kojem bi mogla biti označena neka od škola?

Zašto osnovna  škola u Lukama mora nositi ime crkvenog svetca iako su većina učenika Bošnjaci? Šta se to sa ovim poručuje Bošnjacima?

 

TRGOVINE U PRIJEPOLJU

 

Pitanje br. 4

Dok su postojala državna trgovinska preduzeća "Sokolica"..... u Prijepolju njihovi direktori, šefovi... većinom su bili Bošnjaci. Zašto to? Nosi li to nekakvu poruku?

Danas najveći dio trgovine, trgovačkih firmi u Prijeplolju je u rukama Bošnjaka? Nosi li to nekakvu poruku?

Znači li to slijedeće: Eto vam Bošnjaci trgovine, eto vam mogućnost da se bogatite a za to vrijeme mi će mo vas kroz naše srpske škole, kroz srpski dom kulture, kroz srpske medije, kroz... posrbiti, pretvoriti u Srbe "islamske vere", pretvoriti u Srbe "muslimane", pretvoriti u.....

Znači li to slijedeće: Ne trebamo mo se mi Srbi bojati da će Bošnjaci svoje bogatstvo zarađeno kroz trgovine, fabrike..... iskoristiti da podignu svoj dom kulture, da štampaju svoje knjige, da oforme svoju novinu, svoj radijo, svoju televiziju, svoje.... Neumiju oni to, briga njih za to.....

Znači li to slijedeće: Ne trebamo se mi Srbi bojati da će Bošnjaci zahtjevati postojanje školskih programa u kojima će biti i bošnjačke kulture, bošnjačke istorije, bosanskog jezika... Neće oni to tražiti jer smo ih zabavili trgovinama, fabrikama..... Neće oni to tražiti jer se boje da bi im to moglo naškoditi trgovinama, fabrikama.....

 

KOMUNALNO PREDUZEĆE

 

Pitanje br. 3

 

U šezdeset godina postojanja Komunalnog preduzeća u Prijepolju njegovi direktori, šefovi... uglavnom su bili Bošnjaci? Zašto? Ima li to neku poruku?

Znači li to slijedeće: Evo vam Bošnjaci direktorsko mjesto ali u komunalnom preduzeću. Bavite se komunalijama ali zato nikad nećete dobiti direktorsko mjesto u domu kulture, u školi, policiji, sudu...

Znači li to slijedeće: Eto vam Bošnaci mogućnost da gradite komunalnu infrastrukturu a za to vrijeme, kroz naše srpske škole, kroz naše  srpske školske programe, kroz naš srpski dom kulture, kroz naše srpske medije, kroz..., bit će te posrbljeni. Bit će te pretvoreni u Srbe "islamske veroispovesti", u Srbe "muslimane", u .....

 

 

DOM KULTURE

 

Pitanje br. 2

 

 

Ispred doma kulture u Prijepolju postavljena su ne jedan nego dva kipa crkvenog svetca - Svetog Save. Normalno je da se ovakvi spomenici nalze ispred nekog crkvenog ili ispred nekog isključivo srpskog objekta.

 Dom kulture postoji trideset i jednu godinu i na njegovom čelu nikad nije bio jedan Bošnjak. Uz to kao kordinator kulture, a danas ih je tri, nikad nije zaposlen neki Bošnjak.

U jednoj podrumskoj prostoriji prijepoljsjog doma kulture smiješteno je bošnjačko kulturno udruženje "Ikre".

Želim pitati moje sugrađane Srbe:Je li prijepoljski dom kulture  crkveni objekat? Je li prijepoljski dom kulture namijenjen samo Srbima?

Ima ju li Bošnjaci, koji čine polovinu stanovnišva opštine Prijepolje svoj dom kulture?

Zašto na čelu doma kulture nikad nije bio neki Bošnjak?

Zašto kao koordinator kulture u prijepoljskom domu kulture nikad nije zaposlen neki Bošnjak?

Zašto je bošnjačko kulturno udruženje smješteno u podrumu doma kulture?

Želim pitati predsjednike bošnjačkih političkih stranaka: Da li ste ikad tražili da se odklone ova, po Bošnjake ponižavajuća stanja u vezi sa domom kulture u Prijepolju?

Želim pitati sve Bošnjake u Prijepolju i Sandžaku, u opšte: Zbog  čega šutite na sva ova gaženja vaših elementarnih, ljudskih, nacionalnih prava?

GRB OPŠTINE PRIJEPOLJE

  

Poštovani / poštovana

Ja sam Ferid Ferko Šantić iz Prijepolja. Otvorio sam ovaj blog kako bih postavio nekoliko pitanja koja se odnose na nacionnalnu ravnopravnost Bošnjaka u Prijepolju, odnosno u Sandžaku.

 Pitanje br. 1

 

   

Ovo je zvanični, službeni grb opštine Prijeplje. Na njemu je stilizovana crkvena freska "Anđeo na Hristovom grobu" 

Želim pitati moje moje sugrađane Srbe: Šta u ovom grbu predstavlja Bošnjake koji čine polovinu stanovništva opštine Prijepolje?

Želim pitati predsjednike bošnjačkih političkih stranaka u Prijepolju: Šta u ovom grbu predstavlja Bošnjake? Zašto do sad nije promijenjen ovaj nametnuti grb?

Želim pitati sve ostale Bošnjake u Prijepolju: Da li vam je nekad zasmetalo što jedan ovakav grb predstavlja i vas? Da li ste se nekad javno zatražili da se ovaj grb promijeni?