Adem, ko bajagi Srbin

 

 

Pri rođenju ovog momka babo njegov mu dao pejgambersko ime - ADEM, što znači čovjek. Ovaj momak je Bošnjak, kao i babo njegov. Ali belaj njegov je u tome što je on kao Bošnjak  rođen u Sandžaku gdje je na dijelu najžeća SRBIZACIJA Bošnjaka. Današnja srbizacija Bošnjaka se odvija uz pomoć svih mogućih metoda i sredstava. O  ovom  momku juče, 16.novembra 2010. godine, dakle na dan Kurban Bajrama, najvećeg bošnjačkog blagdana, srbijanski mediji su prenijeli slijedeću vijest:

Debitant u reprezentaciji Srbije Adem Ljajić je u Sofiji rekao da nikada nije postojala ideja da zaigra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine 

“Ne znam kada se pojavila ta priča? Nikada nisam rekao da bih igrao za BiH. Rođen sam u Srbiji, gdje sam i odrastao. Igrao sam za sve mlađe kategorije. Ja sam Srbin i želim samo da igram za reprezentaciju Srbije. Zato mi je važno da odigram dobro protiv Bugarske i da dokažem da sam zaslužio poziv selektora Vladimira Petrovića”, rekao je fudbaler Fiorentine     (http://www.scsport.ba/bs/tekst.php?ID=10917)

Ovaj bošnjački momak, koji danas igra fudbal u Italiji, odrastao je u Sandžaku pa je igrao fudbal u mlađim kategorijama za srbijansku reprezentaciju. Kroz njegovo  školovanje po stopostotno srpskim škoskim programima, kroz njegovo loptanje, kroz okruženost srpskim simbolima i srpstvom ovom momku je u njegovu svijest utisnuto i to da je on Srbin. Potvrđuje to i ovaj snimak na kojem se vidi kako na njegovom dresu figurira znak dvoglavog orla. Ovaj momak apsolutno ne shvata da je pod tim istim znakom nedavno ubijeno, poklano, zapaljeno, silovano, protjerano... ko zna koliko desetina  hiljada njegovih sunarodnika Bošnjaka. Sve to  samo u ovoj zadnjoj agresiji na Bosnu i Bošnjake. Međutim, u njegovoj svijesti taj znak na njegovom dresu njemu znači uspjeh, pare.

U svijesti ovog momka je utisnuto to da on za srbijansku reprezentaciju može igrati samo ako je Srbin. Doduše, nigdje to nije zapisano, niko to njemu nije direktno rekao ali na hiljadu prikrivenih, perfidnih načina je to njemu utisnuto u svijest.

U svijesti ovog momka je utisnuto to da je smrtni grijeh imati bilo kakve veze sa Bosnom i Hercegovinom kao matičnom državom svih Bošnjaka na dunjaluku. Zbog toga on tako revnosno bježi i od samog spominjanja Bosne i Hercegovine i njenog vezivanja za njegovo ime. Majko draga!

Da je ovaj momak u svoj školi mogao da sluša o  bošnjačkoj historiji, bošnjačkoj književnosti, o..., da se u njegovoj školi i u njegovoj famili govorilo jezikom bosanskim on nikad ne bi bio srbiziran. Da je ovaj maomak ikad čuo, pročitao... da su Bošnjaci u njegovom Sandžaku, u Srbiji, danas nacionalna manjina a svaka nacionalna manjina mora imati matičnu državu, onda bi njemu bilo jasno da je njegova matična država Bosna i Hercegovina i da treba igrati fudbal za njenu reprezentaciju.

Srbizacija kao proces traje vec dvanest vjekova. Na najbolji način potvrdjuje to podatak koji u svojem dijelu "Istorija srpskog naroda" iznosi srpski istoričar Vladimir Ćorović: ..Prva srpska država obrazovala se u Raškoj i odatle je počela srbizacija susednih oblasti. (Vladimir Ćorović, Istorija srpskog naroda, Glas srpski, Banja Luka, Beograd 1997. Prva knjiga, str. 67)

 Današnja srbizacija Bošnjaka u cijelosti a posebno onih u Sandžaku sprovodi se svim mogućim raspoloživim sredstvima. Svi to vide, svi su svjedoci tome i SVI ŠUTE. Šta to  znači?????? 

 

SRBIZACIJA

 

Srpski publicisti, istoričari,  književnici, političari..., već dva vijeka govore, pišu.. o islamizaciji, albanizaciji, germanizaciji..... Isto to rade i danas. Međutim, oni nikad ne govore niti pišu o srbizaciji nesrpskih naroda na Balkanu a proces srbizacije je, u odnosu na ostale «izacije» daleko većeg obima od svih ostalih «izacija». Što je najbitnije srbizacija nesrpskih naroda, sa svojim pogubnim posledicama traje i danas. Srbizaciji su danas najviše izloženi Bošnjaci u cijelini a posebno oni sa prostora Sandžaka.

Srbizacija Bošnjaka se odvija na različite načine i kroz različite oblike djeovanja, na primjer: kroz školstvo, kulturu, medije.... Evo jednog primjera:U pjesmi «Moj grad zauvjek» Dženan Lončarević pjeva svojem rodnom Prijepolju. U njoj se pjeva o ljubavi, čežnji za Prijepoljem... Neko, ko se potpisuje sa «daca87» uradio je video prezentaciju ove pjesme, odnosno video spot za ovu pjesmu. Međutim, video spot počinje crkvenom freskom «Anđeo na Hristovom grobu», fotosima manastira Mileševe, krovom prijepoljske pravoslavne crkve i krstom na krovu, kipom crkvenog sveca Svetog Save ispred srpskog doma kulture u Prijepolju... Sve se to ponovi nekoliko puta u toku trajanja spota, odnosno to je najveći dio sadržaja ovog video spota. Osoba koja je ovo uradila jednostavno svima šalje poruku kako je Prijepolje srpski, ne srbijanski, grad, kako je Prijepolje samo za Srbe, kako....Gledajući ovaj spot, slušajući ovu pjesmu bošnjačka omladina jednostavno upija ove simbole kao svoje.  Evo linka na kojem se može pogledati ovaj spot.  

http://www.facebook.com/l/bd1c8Ddsg6pjWBwJXjK231oEzPQ;www.youtube.com/watch?v=xx9_AyFsP7E&feature=related  

Srbizacija Bošnjaka u Sandžaku otpočela je organizovano, planirano od strane države Srbije 1912. god. Danas je na udaru srbizacije četvrta generacija Bošnjaka. U svim dosadašnjim genaracijama Bošnjaka bilo je puno onih koji su se suprostavljali srbizaciji. Danas više niko i ne govori o pogubnosti srbizacije, odnosno danas se međi Bpošnjacima više niko i ne suprostavlja srbizaciji Bošnjaka. To ukazuje na to da je srbizacija Bošnjaka dostigla jedan strahotan nivo. Međutim, to ne znači da se tom zlokobnom procesu ne može suprostaviti. Potrebno je prvo samo  prekinuti šutnju o ovom zlu koje je zahvatilo Bošnjake. To je uslov bilo kakvog daljeg djelovanja na planu suprostavljanja srbizaciji Bošnjaka.