„GAJRET“ U SANDŽAKU (I dio)

Istorijske činjenice o „Gajretu“ u Sandžaku  

Nedavno se pojavio pamflet "Gajret u Prijepolju" autora Nadira Dacića u kojem je sandžački "Gajret" iz 1920-tih predstavljen kao organizacija koja je bila od koristi sandžakim Bošnjacimma, muslimanima. Međutim, istina je sasvim drugačija. "Gajret" je bio prosrpska, prorežimmska, antimuslimanska organizacija i imao je jedini cilj da ubrza srbizaciju Bošnjaka. "Gajret" je, prema režimskim instrukcijama, djelovao na vrlo perfidan način,  Na jednoj strani priređivani su mevludi, šenluci za siromašnu djecu... a na drugoj strani pod firmom "Gajreta" pravljena su "druženja", onosno klasični srpski vašari sa trubačima, žandarmima, oficirima, pijankama... Uz to u listu "Gajret" objavljivani su članci o tome kako su Srbi i Muhamedanci braća, kako je sve muslimansko prevaziđeno, kako muslimanske žene trebaju prihvatiti "novi" način odijevanja...  

Izdavanje ovog pamfleta o "Gajretu" u cijelosti je finansiralo srbijansko ministarstvo vera a prema riječima tadašnjeg srbijanskog ministra vjera to je urađeno zbog toga što je "Gajret" bio prodržavna organizacija". Iako  je "Gajret" bio  antiislamska organizacija materijal ovog pamfleta Nadiru Daciću je bio diplomski rad na Islamskom fakultetu u N. Pazaru. Kad je ova podvala otkrivena Nadiru Daciću je uskraćena diploma Islammskog fakulteta.

Na ovim internet stranicama nalzi se samo jedan dio od opširnog materijala koji će uskoro biti objavljen u knjizi u kojoj će u cijelosti  biti razotkrivena i javnosti prezentirana djelatnost kako pomenutog N. Dacića tako i svih ostalih iz mreže saradnika prorežimskih obavještajnih i drugih organizacija i službi koje aktivno rade na srbizaciji Bošnjaka u Sandžaku.

U ovom materijalu nalaze se kopije nekoliko istorijskih izvora u kojima se na osnovu najautentičnijih istorijskih činjenica i dokumenata predstavlja nastanak, način rada i ciljevi „Kulturno prosvetnog društva – Gajret“ koje se od 1929 god. zvalo „Srpsko-muslimansko kulturno prosvetno društvo“.  U drugom dijelu ovog materijala dat će mo kratke komentare o pojedinim činjenicama koje se iznose u ovim istorijskim izvorima. U ovom kratkom uvodu napomenimo i to da je pojam „gajret“  riječ bosanskoga jezika a po porijeklu je orjentalizam.   

 

gàjret (gàiret) m (ar.) < tur. gayret < ar. gayrä.  - nastojanje, zauzimanje, revnost; pomo}; zagrijanost, privr`enost; Neka znade sva Bosna ponosna, / ko je caru bio u  gajretu; Osman-agu bogom zaklinja{e, / da mu danas u  ga jretu  bude; Svome srcu  gaireta  dava, / A na vrata juri{ u~inio.[1]- gajret! interj. (ar.-bos.) < izv. od gajret, v.  - nastoj, trudi se, hajde naprijed; Gajret,  brate, Mujaga Halile[1]
 

Od pojma ”gajret” u jeziku bosanskome nastalo je nekoliko izvedenica koje svoj oblik i značenje imaju samo u bosanskome jeziku. To  su:

 
gajrèčija (gajrètčija) m (ar.-tur.-bos.) < tur. gayretçi (gayret-çi), v. gajret + suf. -çi + bos. nast. -ja.  - dobar radnik, vrijedan trudbenik, ustalac; pomaga~gàjretiti (ar.-bos.) < izv. od gajret, v. + bos. nast. -iti.  - truditi se, svojski raditi, ustrajno raditi, nastojati

Od pojma „gajret“ u jeziku bosanskome nastale su različite sintagme kao što su:  „polahko i gajret“, „gajret sinko“, „ono je plah gajrečija“  ali one nisu više u govornoj komunikaciji Bošnjaka. 

1903. god. u Sarajevu je osnovano „MUSLIMANSKO DOBROTVORNO DRUŠTVO – GAJRET“. Sve do 1907. god. bosanski „Gajret je zaista bio muslimansko društvo jer su bosanski pravoslavci imali svoje društvo „Prosvjeta“ a bosanski katolici svoje društvo „Napredak“. Od 1907. god u „Gajret“ se počinju ubacivati članovi koji djeluju sa pozicija srpske nacionalne  propagande. 1909. god. predsjednik „Gajreta“ postaje Osman Đikić kad „Gajret“ dobija otvorenu prosrpsku orjentaciju. Zbog srpske nacionalne  propagande Austrijske vlasti su 1913. god. zabranile dalji rad „Gajreta“  

Ubrzo poslije Stvaranja Kraljevine SHS doći će  do ponovnog  pokretanja djelatnosti „Gajreta“ ali sada pod imenom „Kulturno-prosvetno društvo –Gajret“. Od 1929.  god. ime  je promijenjeno u „„Srpsko muslimansko kulturno-prosvetno društvo Taj novopokrenuti „Gajret“ imao je potpuno druge ciljeve i zadatke u odnosu na autentični „Gajret“ pokrenut u Bosni i Hercegovini 1903. god. Zbog toga kad se danas govori ili piše o „Gajretu“ uvijek treba imati  u vidu da su „Gajret“ koji je osnovan u Bosni i Hercegovini 1903. god. i „Gajret“ iz perioda poslije  stvaranja Kraljevine SHS, odnosno „Gajret“ koji je u Sandžaku počeo sa radom 1920. god.  dvije potpuno različite organizacije. Српскко-муслиманско културно просветно друштво „Гајрет“ Istorijski dokumenti  

Prilog br. 1 Dr. Mustafa Memić:„Bošnjaci -  Muslimani Sandžaka  i Crne Gore“str. 269 – 272(Recenzije: akademik dr: Avdo  Sućeskaprofesor dr. Mustafa Imamović) PRVI OBLICI ORGANIZIRANOG DJELOVANJA U OBLASTI KULTURE „......Nema tragova o nekim kulturnim aktivnostima Bošnjaka-Muslimana takonm 1912.goičjjne. One se, objektivno, nisu ni mogle javljati jer, kako  je objašnjeno, sve kulturne i obrazovne institucije, koje su do  tada postojale, ukinute su ili zabranjene. Ni kadrovi koji su do tada školovani, ukoliko su ostali živi ili nisu izbjegli pred terorom, nisu više odgovarali duhu i načinu obrazovanja novog vre­mena. Za razliku od bosanskohercegovačkih Musli­mana, oni nisu bili u mogućnosti da, nakon okupacije, studiraju ili pohađaju srednje škole. Nek­oliko muftija i ostale islamske uleme bili su jedini školovani Muslimani, ali i oni nedovoljno isk­orišteni, jer su u školama učili samo tursku i arap­sku pismenost.  

U oblasti kulture. jedine mogućnosti pružalo je Kulturno-prosvjetno društvo „Gajret“, koje je od 1929. godine preimenovano u „Srpsko  muslimansko kulturno-prosvjetno društvo, što je među aktivistima »Gajreta« izazvalo protivljenje, ali bez uspjeha. Rad »Gajreta« svesrdno je pomagala ondašnja državna vlast. Preko Ministarstva vjera uspijevalo se da u upravni odbor društva budu izabrani oni koji su se nacionalno opredjeljivali kao Srbi i među Muslimanima provodili srpsku nacionalnu politiku.  Te su se pojave javljale poslije 1923. godine kada je za predsjednika društva izabran dr. Avdo Hasanbegović »jedan od ekskluzivnih radikala Muslimana,« koji je također bio i jedan od idejnih nosilaca srpske državne politike među Muslimanima.  Poslije njego­vog dolaska na čelo društva, državna vlast je obezbjeđivala da u upravne odbore ulaze istaknute nacionalne ličnosti, generali, načelnici, žandarmeri-jski kapetani, direktori škola i gimnazija, učitelji, pro­fesori, trgovci, zanatlije, pa i šefovi policijskih ispostava.  

Očekivalo se da će se preko »Gajreta« Muslimani u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslaviji, ako ne »posrbiti«, a ono bar postati vjerni sljedbenici srpske državne politike. Ju-goslovenska muslimanska organizacija optužila ga je zbog toga kao »rasadište srpstva među Musli­manima« i da je »prestao biti čisto muslimansko društvo«.  Slično je reagirao i predsjednik »Gajreta« u Skoplju Zija Smailbegović, a podržao ga je i direk­tor Velike medrese Mehmedbašić. I pored neslaganja sa takvom politikom, »Gajret« je prihvatan i među Bošnjacima-Muslimanima u Sandžaku i Crnoj Gori, u vezi s čim su angažirani područni muftije i vjerski službenici, koji su ek­onomski bili ovisni od države.

Još 1920- godine for­miran je pododbor u Pljevljima, a zatim u Bijelom Polju, Podgorici, Baru, Ulcinju, Plavu, Novom Paz­aru, Prijepolju i drugim krajevima Sandžaka.  U Sandžaku je 1921. godine bilo 12 povjerenika „Gajreta“. Od njih su 11 bili imami ili vjeroučitelji.  U Plavu je za predsjednika pododbora imenovan šef tamošnje policijske ispostave Tomo Spasojević, a za sekretara učitelj Radoš Rakuš, iako je oko 88% stanovništva ovog kraja bilo muslimanske vjere.Širenju »Gajreta« u Sandžaku, Crnoj Gori i Makedoniji, suprotstavljala se politička stranka »Džemi-jet«. Ona je preko svog lista »Hak« zastupala gledište da je uloga »Gajreta« u odnosu na muslimanski svijet denacionalizatorska.......

Suprotstavljanje »Džemijeta« »Gajretu« najviše se javljalo u Novom Pazaru. Ono je došlo do izražaja i prilikom formiranja »Gajretovog« internata u ovom gradu. Pošto je propaganda »Džemijeta« uspjela da odvrati muslimansko stanovništvo Novog Pazara da svoju djecu školuju uz materijalnu pomoć »Gajreto-vog« internata, odluka o formiranju internata u No­vom Pazaru bila je izmijenjena. Glavni odbor »Gajreta« donio je najprije odluku da se internat formira u Pnjepolju, a izatrm, zbog malog interesiranja, internat je 1925. god. premješten  u Pljevlja. Prve tri goodine nije bilo odgovarajuće zainteresiranosti, pa je uspješan rad započeo tek od školske 1928/29. godine i trajao do aprila 1941. godine.....Odkako je je na čelo došla   grupa   Avda   Hasanbegovića bilo je prihvaćeno pravilo da se provjerava poličika podobnost roditelja djece kojima je odobreno korišćenje internata. Glavni odbor je zauzeo stav da se „uskrati svaka pomoć onoj djeci čiji  se roditelji nalaze u „separatističkim“ i „antidržavnim“ organizacijama, koje djeluju protiv državnog i narodnog jedinstva.“

I  pored svih nastojanja ondašnjih  državnih vlasti da se muslimanska omladina u Sandžaku i Crnoj Gori nacionalno otuđi putem „Gajreta i počini interesima velikodržavne  hegemonističke politike, rezultati su bili veoma skromni i više formani.  Nakon sporazuma Cvetković-Maček, kada je ponovo pokrenuta ideja o autonomiji Bosne i Hercegovine, u organizacijama »Gajreta« u Sandžaku također je sa zadovoljstvom prihvaćena ideja o autonomiji. To je u Sandžaku tim prije bilo prihvaćeno jer je na plenarnoj sjednici »Gajreta« od 26. i 27. novembra 1939. godine u usvojenim zaključcima zahtijevana autonomija, ne samo Bosne i Hercegovine, već i Sandžaka.7

Na sas­tanku mjesnog odbora Priboja na Limu zaključeno je: »da su nepravedno administrativnom podjelom države (Bošnjaci-Muslimani) priključeni jednoj pok­rajini kojoj ni historijski ni po svom nacionalnom mentalitetu nisu nikada pripadali.« Mjesni odbor u Pljevljima obavijestio je Glavni od­bor da su na svom sastanku raspravljali pitanja autonomije, da su se u cijelosti solidarisali sa opravdanošću takvog zahtjeva, ističući »da nisu mogli ni donijeti drugačiju odluku nego da slijede u svemu »Gajret« i Muslimane Bosne i Hercegovine, čijim su se sastavnim dijelom uvijek smatra/i, pa i danas.«2 Mijesni odbor u Podgorici, u uslovima u kojima je radio, prvenstveno i zbog svog kadrovskog sastava, zaključio je da se oni „ ne smiju zalagati za autonomiju Bosne i Hercegovine, što bi značilo protiv srpstva.“ 

Prilog br. 2

SINOVI SANDŽAKA

str. 163 - 166

Kulturno-prosvjetno organizovanje Bošnjakau Sandžakuu i Crnoj gori 

HARUN CRNOVRŠANINNURO SADIKOVIĆ

.Na području San­džaka egzistirale su i nemuslimanske škole i druge kulturne institucije. Situaci­ja se drastično mijenja u kulturno-obrazovnom sistemu Bošnjaka 1912. godi­ne kada u Sandžak svoju vlast uspostavlja srpsko-crnogorski režim. Sve kul­turne i obrazovne institucije koje su do tada postojale su ukinute ili zabranje­ne, a njihov nastavni kadar pobijen ili protjeran.  Novi okupacioni režim je dozvolio postojanje Kulturno-prosvjetnog društva "Gajret" preko kojeg je namjeravao da bošnjačko stanovništvo srbizira. Gajret je osnovan u Sarajevu 1903. godine sa zadatkom da pomaže siromašne bošnjačke đake i studente. U novostvorenoj zajedničkoj Kraljevini Jugoslaviji ovo društvo je nastavilo sa radom i u Bosni i u Sandžaku, stim što je sada direktnu "brigu" o njemu preu­zeo kralj Aleksandar Karađorđević. Da bi privukao što veći broj bošnjačkih učenika i studenata Beograd je počeo da ih pomaže i stipendira.

Otvaraju se i besplatni internati za bošnjačku omladinu. Srpska vlast je uspjevala da u Upravne odbore ovog društva ubaci Bošnjake koji su se opredeljivali kao Srbi i koji su trebali da među Bošnjacima sprovode srpsku državnu politiku.  Uporedo se mijenja i sastav ovog društva. U njegove pododbore ulazi sve veći broj Srba i Crnogoraca. Sandžački i crnogorski Bošnjaci se nisu slagali sa ovakvom politikom jugoslovenskog kralja, pa ipak su bili prinuđeni, zbog ma­terijalne zavisnosti, da prihvate "Gajret"  kakav jeste. " Protiv ovakvog Gajreta  bile su i  muslimanske političke  stranke – u Sandžaku Džemijet i u Bosni i Hercegovini Jugoslovenska muslimanska organizacija.

Zbog veli­kog utjecaja Dzemijet partije u Novom Pazaru propao je pokušaj otvaran­ja Gajretovog internata u ovom gradu, tako da je internat prebačen u Plje-vlja. Usluge pljevaljskog internata koristio je značajan broj bošnjačkih učenika iz mnogih sandžačkih gradova. U Novom Pazaru je Dzemijet ub­acio svoje ljude u Gajretov upravni odbor tako da je rad prosrpski orijentisanih članova bio potpuno paralizovan. To je trajalo do 1924. godine ka­da je Dzemijet, zahvaljujući izbornom teroru Nikole Pašića, ukinut. ..........u Sandžaku.

U svojoj izuzetnoj studiji "Djelo­vanje Gajreta u Sandžaku (1920-1941)", mr. Safet Bandžović navodi daje "Gajret pokušao da djeluje i na kulturno-prosvjetnom planu jer se radilo o jednom od privredno, kulturno i prosvjetno najzaostalijih dijelova zemlje. Posebno je bila porazna slika u pogledu pismenosti stanovništva, naročito muslimanskog. Prema popisu iz 1931. godine u Sandžaku je bilo nepismenih 101.923 ili 76,4% lica starijih od deset godina." 14  I pored svega navedenog ukupan Gajretov rad u Sandžaku nije imao nekog većeg uticaja i nije bio prihvaćen od širokih narodnih masa. 

Prilog br. 3 

dr. Safet Bandžović  

O DJELOVANJU "GAJRETA" U SANDŽAKU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA "Gajret"1 je sa svojim djelovanjem u Sandžaku počeo 1920. godine. Najpre je došlo do uspostavljanja njegovog pododbora u Priboju. Iste godine imenuju se povjerenici u Prijepolju (4), Novoj Varoši (3), Novom Pazaru (2), Bijelom Polju (2), Sjenici (2), i u Pljevljima (1). Ubrzo je "Gajretova" organizacija uz pomoć državnih organa postala razgranatija. Već 1921. godine umjesto povjerenika osnivaju se pododbori u Prijepolju, Novom Pazaru i Bijelom Polju, dok se u ostalim mjestima zadržavaju povjerenici. Osim toga, bili su imenovani povjerenici u Brodarevu, Kanju, Komranu, Kosatici, Hisardžiku, Kaćevu, Petelju, Velikoj Župi i Stranjanju (sve u prijepoljskom srezu). Međutim, ova povjereništva su ubrzo prestala sa radom.2 Širenje "Gajretove" organizacije u Sandžaku pomagali su pored državnih organa, vjerski službenici i bosanskohercegovački iseljenici.

Od 12 povjerenika koji su bili postavljeni 1921. godine, 11 ih je bilo iz redova imama ili vjeroučitelja.  Mada su se na ovim akcijama oko "Gajretove" popularizacije anga-žovale i državne vlasti i vjerski službenici, domaće muslimansko stanovništvo se prema "Gajretu" odnosili sa nepovjerenjem, vidjeći u njegovoj aktivnosti opasnost od "nacionalizovanja" u srpskom smislu. Organizovani otpor jačanju "Gajretovog" uticaja i širenju njegove mreže u Sandžaku pružila je i politička partija "Džemijet" koja je nastojala da sve njegove akcije onemogući koristeći svoj snažan uticaj među muslimanskim svijetom, razvijajući snažnu antigajretovsku propagandu i predstavljajući ga kaoradikalsko društvo bosanskih Muslimana preko koga su vladajući krugovi htjeli ojačati svoj politički uticaj u Sandžaku i Makedoniji. List Jugoslovenske muslimanske organizacije "Pravda" takođe jedjelovao protiv "Gajreta" navodeći da je on izgubio raison d' etre kao muslimansko potporno društvo i da se pretvorilo u čisto srpsko-radikalno propagandističko društvo i sredstvo radikalske vlade za "nacionalno odgajanje" muslimanskog podmlatka u srpskom smislu.3 

Najveći dio muslimanskog naroda u Sandžaku poslije prvog svjetskog rata, izložen neprekidno političkim i asimilatorskim pritiscima, izbornom terorisanju i otvorenim pozivima na iseljavanje, još više se povlačio u sebe, naviknut na svoj način življenja i čuvanje gotovo kultnih, vjekovno ukorjenjenih tradicija  Muslimanska sredina pretvarala je svoju snagu i želju za očuvanjem nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta u otpor prema svemu onom što je dolazilo izvan tog  kruga.  Zato su sve akcije koje su sa strane pokretane morale računati na gotovo kolektivnu odbojnost i nepovjerenje. Sve ono što se u običnom narodu vezivalo za "Gajret" i njegovo suštinsko opredjeljenje nisu obezbjeđivali mogućnost za njegov efikasniji rad i neki širi uticaj u Sandžaku, bez obzira na to što su se u njegovom radu i popularizaciji angažovali najviši predstavnici vlasti koji su svojim autoritetom nastojali da privuku Muslimane. Zato brzo osnivanje "Gajretovih" pododbora i povjereništava nije pratilo onako masovno i aktivno učešće naroda kako je bilo planirano, niti je "Gajret" mogao imati željeni uticaj.................

Pribojski pododbor "Gajreta", osnovan 1920. godine radio je sve do 16. 10. 1924. i od tada je, umjesto njega, djelovao povjerenik koji je postojao sve do 1931. ali bez vidljivijeg uspjeha kako se ističe u listu "Gajret" iz juna 1940. godine. Godile 1931. povjerenik je razriješen dužnosti. Novi povjerenik je imenovan tek 27. 7. 1938. a nakon pola godine opet je uspostavljen pododbor. U Prijepolju je, umjesto povjerenika, 1921. postavljen pododbor. Pljevaljski pododbor formiran je 1922. ali je 1933. godine zbog slabih rezultata ukinut i imenovan povjerenik. Godine 1934. opet je uspostavljen mjesni odbor.5............................

Pored spomenutih mjesta "Gajret" je pokušavao osnovati svoja povjereništva i pododbore u manjim mjestima, ali su svi oni bili kratkog vijeka. Tako je došlo do imenovanja povjerenika u Beranu, Brodarevu i Rožaju, ali se nisu mogli održati. Mada je u Rožaju postojao mjesni odbor, on zbog svoje neaktivnosti nije mogao dograditi ni svoj dom iako mu je Glavni odbor nudio potrebni novac za dogradnju. Osim u navedenim mjestima, "Gajret" je pokušavao i sa osnivanjem pododbora u Potpeću (Pljevaljski srez) ali bez posebnog uspjeha u radu. Mada je išao sa velikim ambicijama u djelovanju, u Sancaku rezultati "Gajreta" u organizacionom smislu nisu bili, po mišljenju njegovog glavnog odbora, zadovoljavajući.

U Sandžaku je 1940. godine postojalo samo 9 "Gajretovih" mjesnih odbora, a cjelokupna njegova organizacija imala je 115 mjesnih odbora i 81 povjerenika.."Gajret" je pokušavao da u Sandžaku djeluje i na kulturno-prosvjetnom planu ....U tom smislu vrlo značajno mjesto u djelovanju u Sandžaku trebalo je da ima otvaranje njegovog konvikta (internata) prvo u Novom Pazaru a zatim u Pljevljima.....  Bez konsultacija sa mjesnim odborom, Glavni odbor je otvorio konvikt u Novom Pazaru. Za upravnika ovog konvikta imenovan je učitelj Mustafa Kreso.  Međutim, i pored njegovog zalaganja naišao je na velikii organizovani otpor "Džemijeta" i antigajretovsko raspoloženje i odbojnost stanovništva. Tako je prve godine u internat stupilo svega pet pitomaca a na kraju školske godine ostalo je svega dvoje. Za tu prvu godinu za rad konvikta obezbeđeno je (utrošeno) 26.423 dinara. Konvikt je zbog malog broja pitomaca i nerentabilnosti zatvoren, pa je postojala ideja da se on nakon zatvaranja u Novom Pazaru premesti u Prijepolje. No, kako se tamo javilosvega 5 kandidata, nije ni tamo mogao biti otvoren. Tako je ovaj jedini sandžački internat nakon samo jedne godine rada bio zatvoren. .

Đački internati su bili idealno mjesto za djelovanje na muslimansku omladinu "u pravcu usvajanja srpske nacionalne ideje, koja je plasirana i u kontekstu zvanične doktrine jugoslovenskog nacionalnog unitarizma". Važno mjesto u "nacionalnom usmjeravanju" muslimanske omladine imali su upravnici internata koji su morali zadovoljiti stroge nacionalne kriterijume i biti dokazani radnici za "nacionalnu stvar". Za djelovanje u internatima postojali su i posebni planovi nacionalnog rada koji su omladini trebali pokazati ko su i šta su Muslimani po porijeklu, srpskoj kulturi i tradiciji. Učenici su usmjeravani na čitanje određene literature, latinica se isključivala kao nacionalno pismo, a posebno je razvijan osjećaj odanosti i zahvalnosti kraljevskoj kući Karađorđevića. "Gajretovi" pitomci učestvovali su u radu raznih nacionalnih organizacija poput SOKOL-a, Jadranske straže i sličnim organizacijama, dok su, s druge strane, strogo kažnjavane one aktivnosti koje nisu bile s tim u skladu ili čitanje opozicione štampe.

Ukupan "Gajretov" rad u Sandžaku između dva svjetska rata, iako neosporno ambiciozno zamišljen kao masovan i znatno plodotvorniji, u samoj stvarnosti bio je suočen sa djelovanjem niza činjenica nacionalne, političke, vjerske, kulturne i finansijske prirode koji su uticali na to da on bude marginalni faktor u životu najvećeg dijela sandžačkih Muslimana..... 

Prilog br. 4 

ISTORIJA BOSNE (link na internetu: http://www.camo.ch/povijestbih13.htm) 

12-Rat i kraljevina: Bosna 1914-1941. god. 

Noel Malcolm  

”......Od 1909. godine "Gajret" je bio izrazito prosrpski raspoloženo društvo (toliko izrazito da su ga vlasti zabranile za vrijeme rata), koje je držalo da se muslimani trebaju identificirati sa Srbima ako se žele osloboditi Austro-Ugarske.24 Međutim, taj je stav sve više gubio pristaše zbog nasilja koje su srpski seljaci i srpski vojnici provodili nad muslimanima u prvim poratnim mjesecima. Da su bosanski muslimani znali za osobno mišljenje ministra u srpskoj vladi Stojana Protića, koji je 1917. godine predlagao da se problem bosanskih muslimana "riješi" programom prisilnog pokrštavanja i pokolja, te bi se simpatije zacijelo bile još brže istopile.25 24. O "Gajretu" vidi ibid., str. 285; Balagija, Les Musulmans yougoslaves, str. 126-127.   O prosrpskoj struji u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji vidi kod Purivatra, Nacionalni i politički razvitak, str. 165.25. Protićeve su riječi zabilježene u memoarima kipara Ivana Mcštrovića: "Kad naša vojska prede preko Drine, dat će Turcima rok od 24 ili 48 sati da se vrate u krilo vere svojih pređa. Svaki onaj koji to odbije bit će masakriran, onako kako smo to nekad radili u Srbiji" (Grmck i dr., ur., Le Nettoyage ethnique, str. 126)

„GAJRET“ U SANDŽAKU (II dio)

 

Prilog br. 5

Alija Nametak 29.VI 1973.god......

 SARAJEVSKI NEKROLOGIJ

str. 191 umro je  Šućrija Kurtović, u 83. godini  života. Šućrija je završio studije prava u Beču. Za vrijeme Prvog svjetskog rata prebjegao je  u Rusiju. Kad je ustanovljen  soluunski  front, i on je učestvovao kao oficir, s još nekim muslimanima Srbima. Čini mi se da je bio i u Prvom Narodnom predstavništvu u ime bosansko¬hercegovačkih muslimana. Muslimani su imali u tom predstavništvu deset poslanika, od kojih su osmorica bili Srbi, a dvojica - dr. Mehmed Spaho i dr. Halid-beg Hrasnica - su bili predstavnici Jugoslavenske muslimanske organizacije. S bratom Alijom i grupom ljudi oko "Gajreta" radio je na srpskom narodnom osvješćivanju bosanskohercegovačkih muslimana, ali nije imao u tome većeg uspjeha. Čak nije uspio da bude izabran za narodnog poslanika, osim za vrijeme izbora Pere Živkovića god. 1931, kada se kao takav probio u Foči, jer uopće nije bilo druge izborne liste. Bila je to, kako se govorilo, "trka s jednim konjem". I oženio se Srpkinjom, Marom, doktorom medicine, s kojom je imao dva sina, a obojici je dao muslimanska imena; mlađemu, Omeru, dao je ime svoga oca. Prilog br. 6 Institut za istoriju; Prilozi, 32, Sarajevo, 2003., str. 333-425. 

Članci i rasprve

 Senija Milišić 

”…..Naime, JMO, politička stranka najvećeg dijela Bošnjaka, i pored svih pokušaja nije uspjela da svoj uticaj proširi i na društvo "Gajret". U ovom društvu i oko njega bio je onaj dio bošnjačke inteligencije koja se vezala za srpske političke krugove suprotstavljajući se politici JMO. Uz punu pomoć vladajućih krugova "Gajret" je korišten kao pogodno sredstvo odvajanja Bošnjaka od JMO i njihovog čvršćeg vezivanja za srpski režim i aparat vlasti. U nemogućnosti da suzbije i neutrališe akcije "Gajreta " i ostvari kontrolu nad njegovim radom, JMO je 1923. osnovala novo kulturno-pros-vjetno društvo ”Narodnu uzdanicu”.

   OSVRT NA  POJEDINE ISTORIJSKEČINJENICE KOJE SU SADRŽANE U DATIM PRILOZIMA 

Svaki korisnik ovog materijala sam će formirati svoj sud o tome s kojim ciljem je formiran „Gajret“ u Sandžaku, kako i uz pomoć koga je ostvarivao svoju djelatnost.....Međutim, vrijedno je uzeti  neke od segmenata iz datih istorijskih priloga i posebno ukazati na njihove poruke.  

Pilog br. 1 Dr. Mustafa Memić: Bošnjaci -  Muslimani Sandžaka  i Crne Gore ......Kulturno-prosvjetno društvo „Gajret“, koje je od 1929. godine preimenovano u „Srpsko  muslimansko kulturno-prosvjetno društvo, što je među aktivistima »Gajreta« izazvalo protivljenje, ali bez uspjeha..... Šta je značilo imenovanje „Gajreta“ kao „Srpsko muslimansko kulturno-prosvetnog društva“? Ako je „Gajret“ trebao biti muslimansko, tj. bošnjačko kulturno udruženje zašto mu je u imenu dodan sufiks „srpsko“?  Zašto svi oni koji  danas pišu i objavljuju „knjige“ o „Gajretu“ kao „naprednom“ bošnjačkom, muslimanskom udruženju uporno prikrivaju ovu činjenicu koja se odnosi na ime „Gajreta“ navodeći da je „Gajret“ imao  samo naziv „Kulturno-prosvetno društvo“, što nije tačno? „.....u upravni odbor društva budu izabrani oni koji su se nacionalno opredjeljivali kao Srbi i među Muslimanima provodili srpsku nacionalnu politiku.“dr. Avdo Hasanbegović »jedan od ekskluzivnih radikala Muslimana,« koji je također bio i jedan od idejnih nosilaca srpske državne politike među Muslimanima. Očekivalo se da će se preko »Gajreta« Muslimani u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslaviji, ako ne »posrbiti«, a ono bar postati vjerni sljedbenici srpske državne politike »rasadište srpstva među Musli­manima« -

Zbog  čega je manji dio sandžačkih Bošnjaka pristajao  da se uključi  u djelatnosti „Gajreta“ iako je  bilo  jasno da je osnovni cilj „Gajreta“ srbizacija Bošnjaka, odnosno ubijanje bošnjačkog nacionalnog, kulturnog, vjerskog i svakog drugog identiteta?U narodu je živjelo sjećanje na onaj „Gajret“ iz 1903. god. kad je „Gajret“ zaista bio muslimansko, tj, bošnjačko udruženje. Još kad je muslimanski  narod  Sandžaka vidio da se kao povjerinici „Gajreta“ pojavljuju niko drugi do njihove hodže onda je razumljivo zašto je  pristajao da prihvati „Gajret“.

U osnovi svega dva su osnovna  faktora koji  su doveli do  toga. To  su: - Siromaštvo koje je mladim generacijama  onemogućivalo školovanje i uključivanje u nove životne  norme- Pohlepa i  žudnja za  vlasšću kod jednog dijela gradskog bošnjačkog stanovništva.  U najkraćem, kao i svaki drugi kolonizator i osvajač u svijetu i srpske vlasti su Bošnjacima u Sandžaku, ploslije 1918. god. poslali jasnu poruku u smislu: Otvorit će mo vam školu za vašu djecu, poslije koje će moći dobiti neki posao, dat će mo im besplatni internat, otvorit će mo biblioteku, otvorit će mo fabriku za tkanje  ćilima...... ali pod uslovom:  1. da bošnjačka djevojka, postepeno, ne odmah, svoju odjeću zamijeni novom odjećom kakvu nose i srpske djevojke. 2. da isto to urade i bošnjački omladinci. 3.Da bošnjačka omladina organizuje „zabave“ na  kojima će se, zajedno sa Srbima, „zabavljati“ uz alkohol i srpsku muziku.  Dat ce mo vam sve gore pomenuto samo vi zaboravite što  prije da ste Bošnjaci, odnosno zaboravite da ste muslimani.

Ali, da bi Bošnjaci lakše prihvatili ponudu upotrijebljen je, tj. zloupotrijebljen je „Gajret“. U Sandžaku je 1921. godine bilo 12 povjerenika. Od njih su 11 bili imami ili vjeroučitelji. Kako  je došlo do toga da  od 12 povjerenika „Gajreta“ u Sandžaku, koji su bili postavljeni 1921. godine, 11 ih bude iz redova imama ili vjeroučitelja kad je „Gajret“ nemoguće spojiti sa islamom. Jer i pored nekih periferinih islamskih aktivnosti koje su priređivane u okviru „Gajreta“, kao što je učenje mevluda, on je u svojoj suštini bio antiislamska organizacija. Radilo se o  tome da su tadašnje hodže u cijelosti ekonomski zavisili od srpskog režima. Režim nije  dozvolio bilo kakvo organizovanje Islamske zajednice u bilo kakvom obliku tako da su hodže u cijelosti ekonomski zavisili od onoga što dobiju od srpskih vlasti. A režimsku platu i nadoknadu mogao je tada dobiti samo onaj hodža koji je izvršavao ono što je od njega režimm zahtjevao.

Jedan hadis (islamska pouka) vjerovatno najbolje objašnjava sve ovo. On glasi:  Siromaštvo je najbliže nevjerstvu“. Siromašna i gladna osoba vrlo lahko i vrlo brzo zaboravI i  na vjeru i na nacionalni, kulturni i bilo koji drugi identitet. U siromaštvu na prvo  mjesto dolazi potreba da se najede, obezbjedi konačište i nekako podigne podmladak. „U Sandžaku je 1940. godine postojalo samo 9 "Gajretovih" mjesnih odbora, a cjelokupna njegova organizacija, ucijeloj kraljevini SHS, imala je 115 mjesnih odbora i 81 povjerenika. Ukupan "Gajretov" rad u Sandžaku između dva svjetska rata, iako neosporno ambiciozno zamišljen kao masovan i znatno plodotvorniji, u samoj stvarnosti bio je suočen sa djelovanjem niza činjenica nacionalne, političke, vjerske, kulturne i finansijske prirode koji su uticali na to da on bude marginalni faktor u životu najvećeg dijela sandžačkih Muslimana.....

 Pokušavajući da sumiraju Gajretove rezultate tvorci hvalospjeva o sandžačkom „Gajretu“ ih prikazuju na  svoj naručeni način. Kakvi su bili stvarni Gajretovi rezultati u Sandžaku najbolje  se  vidi iz gore citiranih podataka.„Gajret“ je bio „marginalni faktor u životu najvećeg dijela sandžačkih Muslimana.....“  kako je zabilježeno u citiranom isktorijskom izvoru. Međutim, iako su rezultati sandžačkog „Gajreta“ bili marginalni u životu najvećeg dijela  sandžačkih Bošnjaka ti marginalni  rezultati pokazuju svoje  razorno  dejstvo čak i danas. I sve to cijelih 80 godina nakon gašenja „Gajreta“. To dejstvo ogleda se, u prvom redu, u tome što i današnje  srpske  vlasti među sandžačkim Bošnjacima pronalaze  one  pojedince koji, zarad ličnih interesa, pokušavaju „afirmativno“, služeći  se naistinitim i friziranim podatcima, pisati  o sandžačkom „Gajretu“. Tu naručenu pisaniju oni plasiraju preko  zavičajnih muzeja i drugih „institucija“.

Da li čudi što su neki od tih pojedinaca ponovo službenici Islamske zajednice.? „U Plavu je za predsjednika pododbora imenovan šef tamošnje policijske ispostave Tomo Spasojević, a za sekretara učitelj Radoš Rakuš, iako je oko 88% stanovništva ovog kraja bilo muslimanske vjere“ Tvorci današnjih hvalospjeva o „Gajretu“, koji vješto prikrivaju istorjske činjenice o sandžačkom „Gajretu“ mora li bi odgovoriti na pitanje koja  je uloga šefa žandarmerije kao predsjednika „muslimanskog“ Kulturnog društva? U Beogradu je 1931. god. podignut „gajretov“ dom. Pokrovitelj ove izgradnje bio je kralj Aleksandar Karađorđević, a dom je dobio ime „Osman Đikić.U čemu je bio interes srpskog kralja da u Beogradu podigne objekat u  kojem tebaju stanovati i školovati se siromašni studenti sandžačkih Bošnjaka?Ko je bio Osman  Đikić po  kome je imenovan  Gajretov dom u Beogradu?  

Iako iz časne, begovske, bošnjačke, muslimanske familije ĐIkića, Osman je preuzevši predsednikovanje u „Gajretu“ 1909. god. učinio to da „Gajret“ postane u cjelosti prosrpska  organizacija a onda je „Gajret“ od  osmana načinio „Srbina“. Evo kako je u srpskoj pisanoj riječi opisan  Osman Đikić: ”Srpski pesnik muslimanske vere Osman Đikić (1879-1912) predstavio nam se kao pesnik, autor drama, publicista i političar….. Bio je to dobar i civilizovan musliman koji se celoga života borio za lepotu i evropsko shvatanje muslimanske vere, a u njemu, duboko, živela i bujala krv Srbina. Posle rođenja i prvih školskih dana u Mostaru, Đikić se bori za svoju veru i slobodu, protiv one druge, austrougarske.

Zatim, odlazi u Carigrad, gde još više biva musliman. Ali, tamo je i istorija naroda njegove krvi, njegovog srpskog naroda. Osman Đikić je u Carigradu još veći Srbin, i on žuri u Beograd…..Kada je trebalo osnovati porodicu, svoj dom, Osman Đikić i tada ne zaboravlja da je Srbin. Glumica Zora Mihailović, očarala ga je. U Brčkom, govorila je stihove iz "Kosovske balade", pesme o srpskim vitezovima, o "ludim" srpskim ljubavima.  Zora je bila iz Trebinja - "malog srpskog Beograda". Ova ljubav Osmana i Zore, iznenadila je ortodoksne muslimane. Ali, Đikić je želeo u svom domu "svoju malu Srbiju". Pre Zore, život mu je bio "nedovoljno srpski".Sada je imao Srbiju, Zoru i pesmu kojom je poručivao dušmanima: ".

.. Ne, nikad neće, ko se Srbom zove,
Pred vama strepit', nit' se molit vama,
Nećete prepast' oči sokolove
Ovoga svjeta najžešćim mukama!"
U "Himni Srba muslimana", on poručuje:"Pojmo pjesmu, nek se vije,
Neka bratska ljubav sije,
Kroz naš zavičaj!
Srpska vila eno hiti,
Da nam lovor-vjence kiti,


Pojmo složno haj!Srpski pesnici Vuk, Zmaj, Šantić, Ćorović, - bili su idoli Osmana Đikića. To je dokazao i svojim pesmama: "Branku", "Zmaj Jovi Jovanoviću", "Vuku Stefanoviću Karadžiću" (pesma napisana povodom prenosa Vukovih kostiju iz Beča u Beograd). U trideset i prvoj godini 30. marta 1912. umro je Osman Đikić. Celoga života, osećao je duboku i bremenitu srpsku krv…..…..

Ali, iz svih tih stihova, kucalo je srpsko srce i pratilo ga do kraja života. I dalje, gledao je Beograd, hvatao se za bratsku srpsku reč i ruku, i čekao ostvarenje vekovnih snova. U pesmi "Ispovijed", koja je njegova lična himna porekla i rodoslova, Đikić kaže: "... Islam mi je vjera sveta
Al' mi ona ništ' ne smeta
Da mi kuca srpsko bilo"….

(Glas javnosti, Beograd, 15/16 decembar 2002.  god. – feljton ”Kad je  muzika ratovala)

 Kada vas put nanese kroz drevni Mostar pa pritom posjetite drevnu Karađoz-begovu džamiju vidjet će te ispred džamije spomenik Osmanu Đikiću kojeg su podigle i 30. marta 1936. god. otvorile srpske  vlasti. Spomenik je trebao da liči na nekakvo turbe a na  njemu je ćirilični ispis Osmanovog imena. Pri otvaranju spomenika srpske vlasti su u cijeloj  tadašnjoj Jugoslaviji dale popust od  80% na  voznu kartu svima onima koji su htjeli da dođu u Mostar i u živo vide kako  vlasti  nagrađuju „Srbina“ Osmana. 

Prilog br.  2 

SINOVI SANDŽAKA  HARUN CRNOVRŠANINNURO SADIKOVIĆ 

Na str. 164 ove knjige iz koje je uzet ovaj prilog nalaze se dvije fotografije. Na prvoj fotografiji nalaze se članovi Novopazarskog pododbora „Gajret“. Od 18 njih koji imaju fesove na glavi, što znači da su to Bošnjci, samo  dvojica su i bošnjački obučeni. Samo osoba prva slijeve i osoba prva sa  desne strane na fotografiji imaju  na  sebi autentičnu bošnjačku  odjeću. Odjeću koja nije ni turska ni srpska nego autentično bošnjačka. Ali u Gajretovom „programu“ pisalo je  nešto drugo što  se odnosilo na bošnjačku odjeću.Na drugoj fotografiji su članovi Bjelopoljskog „Gajreta“ iz 1928. god.Uz „bošnjačka“ odijela na njima tu je i jedan žandarmerijski oficir, sa šajkačom i  srpskom krunom na  njoj. A „Gajret je, kao, bio „muslimansko“ Kulturno društvo, sa srpskim žandarmima, oficirima..... Na trećoj fotografiji su polaznice Gajretove ćilimarske škole u Novom Pazaru iz 1931. god. Od njih 12,  koliko  ih je na fotografiji, 10 je obučeno kao što se Bošnjakinja i oblačila u tom vremenu ali su njih dvije već bile  poslušale savjete gajretovih „vaspitača“ i svoju bošnjačku odjeću zamjenile sa onom „gajretovskom“.U  nekim prijepoljskim familijama i danas ima Gajretovih fotografija. Bilo bi interesantno vidjeti ih.   

Prilog br. 3 dr. Safet Bandžović O DJELOVANJU "GAJRETA" U SANDŽAKU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA „....Iste godine (1920.)  imenuju se povjerenici u Prijepolju (4)..... bili su imenovani povjerenici u Brodarevu, Kanju, Komranu, Kosatici, Hisardžiku, Kaćevu, Petelju, Velikoj Župi i Stranjanju (sve u prijepoljskom srezu). Međutim, ova povjereništva su ubrzo prestala sa radom.....“ Oni  koji pišu, istorijski netačne, hvalospjeve o Gajretovom radu u Sandžaku ne  navode ovaj podatak da se Gajretovi povjerenici nisu nigdje mogli održati u seoskim sredinama. Uzrok tome je u činjenici da Bošnjaci u seoskim sredinama nisu dolazili u dodir sa srpskim vlastima, niti zavisili od nje, kao oni Bošnjaci  u gradovima gdje su srpske vlasti  nudile  položaje, posao, „škole“, biblioteke..... svim „gajretovskim“  muslimmanima, odnosno Bošnjacima.  Može se slobodno reći da se seosko  muslimansko stanovništvo prema "Gajretu" odnosili sa nepovjerenjem, vidjeći u njegovoj aktivnosti opasnost od "nacionalizovanja" u srpskom smislu.“  kako je i zapisano u citiranom istorijskom izvoru.

„List Jugoslovenske muslimanske organizacije "Pravda" takođe je djelovao protiv "Gajreta" navodeći da je on izgubio raison d' etre kao muslimansko potporno društvo i da se pretvorilo u čisto srpsko-radikalno propagandističko društvo i sredstvo radikalske vlade za "nacionalno odgajanje" muslimanskog podmlatka u srpskom smislu“ Današnji tvorci naručenih radova i  „knjiga“ o  sandžačkom Gajretu vješto  prikrivaju sve historijske  izvore kao što  je ovaj, gore citirani, list „Pravda“. List „Pravda“ stvarali  su oni koji su bili savremenici dešavanja o kojima ovdje govorimo a koji nisu bili podlegli velikosrpskoj gajretovskoj propagandi.

Pribojski pododbor "Gajreta", osnovan 1920. godine radio je sve do 16. 10. 1924. i od tada je, umjesto njega, djelovao povjerenik koji je postojao sve do 1931. ali bez vidljivijeg uspjeha kako se ističe u listu "Gajret" iz juna 1940. godine. Godile 1931. povjerenik je razriješen dužnosti. Novi povjerenik je imenovan tek 27. 7. 1938. a nakon pola godine opet je uspostavljen pododbor.“Kad se govori o sandžačkom „Gajretu“ posebnu pažnju treba obratiti na ovaj istorijski podatak. Kad se govori o sandžačkom „Gajretu“ posebnu pažnju treba obratiti na ovaj istorijski podatak.  

To zbog toga što je nedavno  objavljena  knjiga „Gajret u Priboju“, autora Faruka Dizdarevića a u ovoj hvalospjevnoj knjizi piše da je  „Gajret“ u Priboju djelovao od 1903.  do 1941.  god. što  je laž  i podvala. Uz to, rezultate  „Gajreta“ u Priboju, koji  je ovdje djelovao samo od 1920 do 1924. god. pa  zatim od  1938. do 1941. god. list „Gajret“ ocjenjuje kao vrlo slabe. I pored toga, služeći se podvalom i neistinom autor knjige o Gajretu u Priboju piše o „izvanrednim, veoma zapaženim i kolosalnim rezultatima „Gajreta“ u Priboju“Međutim,  gore citirani istorijski izvor pokazuje kako  izgleda „gajretovska istina“.Posebno  je čudno da u ovoj knjizi o pribojskom „Gajretu“ njen recezent dr.

Olga Zirojević ističe kako  je „to bilo prvo  kulturno–prosvetno društvo muslimana na  našim prostorima..... a među članovima se nalazio veliki broj nemuslimana i priličan  broj đaka i studenta pravoslavne vere.....“Autor. Faruk Dizdarević je međutim propustio da objasni kakvo je to „prvo  kulturno–prosvetno društvo muslimana na  našim prostorima koje u svojem članstvu ima i „priličan broj đaka  i studenata pravoslavne vere“. ...... Đački internati su bili idealno mjesto za djelovanje na muslimansku omladinu "u pravcu usvajanja srpske nacionalne ideje, koja je plasirana i u kontekstu zvanične doktrine jugoslovenskog nacionalnog unitarizma". Važno mjesto u "nacionalnom usmjeravanju" muslimanske omladine imali su upravnici internata koji su morali zadovoljiti stroge nacionalne kriterijume i biti dokazani radnici za "nacionalnu stvar".

Za djelovanje u internatima postojali su i posebni planovi nacionalnog rada koji su omladini trebali pokazati ko su i šta su Muslimani po porijeklu, srpskoj kulturi i tradiciji. Učenici su usmjeravani na čitanje određene literature, latinica se isključivala kao nacionalno pismo, a posebno je razvijan osjećaj odanosti i zahvalnosti kraljevskoj kući Karađorđevića. "Gajretovi" pitomci učestvovali su u radu raznih nacionalnih organizacija poput SOKOL-a, Jadranske straže i sličnim organizacijama, dok su, s druge strane, strogo kažnjavane one aktivnosti koje nisu bile s tim u skladu ili čitanje opozicione štampe..... Konvikt je zbog malog broja pitomaca i nerentabilnosti zatvoren, pa je postojala ideja da se on nakon zatvaranja u Novom Pazaru premesti u Prijepolje. No, kako se tamo javilo svega 5 kandidata, nije ni tamo mogao biti otvoren.....“ 

Oni koji koji  danas pokušavaju proturiti naručene radove o sandžakom „Gajretu“ posebno mjesto, u svojim radovima, daju Gajretovim internatima opisujući ih kao „rasadnike novog i modernog načina života i stvaranja“.  Šta su bili i čemu su služili Gajretovi internati najbolje se vidi iz citiranog istorijskog izvora. Kao što je gore navedeno Gajretov internat nakon protjerivanja iz Novog  Pazara nije mogao, zbog  bojkota,  biti otvoren ni  u Prijepolju 

Prilog br. 4 

Istorija BosneNoel Malcolm

 Od 1909. godine "Gajret" je bio izrazito prosrpski raspoloženo društvo…..” Ako  jedan istorijska veličina, kakav je engleski istoričar NOEL MALCOLM iznosi  ovakvu tvrdnju, a iznosi  je  na osnovu orginalne  istorijske  građe, je li moguće da nekakviistraživačiu Sandžaku to negiraju?_________________________________________________________

Prilog br. 5 

SARAJEVSKI NEKROLOGIJ ALIJA NAMETAK 

„.....s još nekim muslimanima Srbima. „.....Muslimani su imali u tom predstavništvu deset poslanika, od kojih su osmorica bili Srbi U pojedinim, po Bošnjake čemernim, istorijskim razdobljima kakvo  je  i ovo  u kojem je djelovao srpski „Gajret“ živjeli su, eto i  „muslimani Srbi“????????? „......S bratom Alijom i grupom ljudi oko "Gajreta" radio je na srpskom narodnom osvješćivanju bosanskohercegovačkih muslimana, ali nije imao u tome većeg uspjeha.  Oni koji danas u Sandžaku pokušavaju neistinito i netačno pisati o „Gajretu“ mogu napisati cijele biblioteke svojih naručenih hvalospjeva o „Gajretu“,  mogu držati simpozijume  i kongrese na  temu „Gajreta“, međutim o „Gajretu“ je sve rečeno u gore napisanih pet  riječi:   „SRPSKO NARODNO OSVJEŠĆIVANJE BOSANSKOHERCEGOVAČKIH MUSLIMANA“.Osnovni cilj „Gajreta bio je baš to: srpsko  narodno  osvješćivanje  bosanskohercegovačkih muslimana A svi smo svjedoci  toga kako u praksi izgleda „srpsko osvješćivanje muslimana, tj. Bošnjaka.

Prilog br. 6 

Institut za istoriju; Prilozi, 32, Sarajevo, 2003., str. 333-425.

 Senija Milišić 

U ovom društvu i oko njega bio je onaj dio bošnjačke inteligencije koja se vezala za srpske političke krugove   Koji dio ”bošnjačke inteligencije“ se vezao za srpske  političke krugove, odnosno za srpski režim? Kako su nagrađeni za to „vezivanje“? Uz punu pomoć vladajućih krugova "Gajret" je korišten kao pogodno sredstvo odvajanja Bošnjaka od JMO i njihovog čvršćeg vezivanja za režim i aparat vlasti.   Gajret” je korišten kao pogodno sredstvo za odvajanje Bošnjaka od njihovog nacionnalnog, vjerskog, kulturnotg….. i  svakog drugog identiteta. Ovo  je,  u stvari,  odgovor na ključno pitanje:  Šta je i  čemu je  služioGajret 

NA  KRAJU 

 

Danas, nakon skoro osamdeset godina od prestanka postojanja ”Gajreta” u nekim Sandžačkim sredinama nanovo se počinje pisati i govoriti o ”Gajretu”. Ponegdje se pojavljuju čak i prijedlozi da se sadašnjim kulturnim udruženjima Bošnjaka daje ime ”Gajret”.

Šta je cilj i svrha svega ovoga?

U najkraćem: Skoro sva sadašnja pisanja o ”Gajretu” u Sandžaku u osnovi imaju za cilj da predstave ”Gajret” kao ”muslimansko”, ”kulturno”,  ”napredno”, ”humanitarno….” i sl. udruženje. Iz priloženih istorijskih izvora jasno se vidi da ”Gajret” nije imao za cilj da bude ni muslimansko, ni kulturno ni napredno ni humanitarno udruženje, Sve ove odrednice ”muslimansko, kulturno, napredno, humanitarno…..” bile su samo maska jer je tadašnji ”Gajret” formiran i svoj rad provodio po diktatu tadašnjeg srpskog režima i imao je jedan jedini cilj a to je:

 

POKUŠATI SRBIZIRATI MUSLIMANE SANDŽAKA ILI PAK ODVOJITI IH ŠTO VIŠE OD NJIHOVOG NACIONALNOG, KULTRNOG, VJERSKOG I SVAKOG DRUGOG IDENTITETA.

 

Međutim, šta su stvarni rezultati ”Gajreta”?

Možda najbolji odgovor, kao i za sve drugo, daje istorija. U Priboju je Srpsko-muslimansko kulturno prosvetno društvo  ”Gajret” radilo do 1940. god. I prema današnjem pribojskom “istraživaču” Faruku Dizdareviću postiglo je “fantsastične” rezultate.

Samo godinu-dvije dana nakon prestanka rada Srpsko-muslimanskog kulturno prosvetnog društvo  ”Gajret” u Priboju, muslimani, tj. Bošnjaci pribojskog kraja doživjeli su ono što se u istoriji označava GENOCIDOM. Mnoga muslimanska sela, posebno ona u dolini rijeke Poblaćnice, potpuno su spaljena a hiljade Bošnjaka ubijena ili zauvjek protjerana.

 

Šta se desilo sa ”srpsko-muslimanskim prijateljstvom” njegovanom u Srpsko-muslimansko kulturno prosvetnom društvu  ”Gajret” u Priboju? Je li njegovo postojanje i djelatnost pomogla Bošnjacima pribojskog kraja u onoj elementarnoj ljudskoj potrebi a to je – sačuvati život?

 

Isti slučaj susreće se i u pljevaljskom kraju. I u Pljevljima je Srpsko-muslimansko kulturno prosvetno društvo  ”Gajret” postiglo ”fantastične” rezultate a nedugo iza toga DESET SELA BUKOVIČKOG KRAJA je ostalo bez Bošnjaka nad kojima su izvršeni strahoviti zločini.

 

Na drugoj strani u prijepoljskom kraju 1920. god. tadašnje srpske vlasti su postavile povjerenike ”Gajreta” u Komaranu, Stranjanima, Brodarevu, Hisardžiku, Kaćevu, Velikoj Župi….. ali nijedan od njih nije uspio razviti Gajretovu aktivnost jer je tamošnje stanovništvo prozrijelo šta se krije iza ”Gajreta”. U svim pomenutim mjestima bošnjačko stanovništvo je, izbijanjem II svjetskog rata, stvorilo svoju sopstvenu vojsku, lokalne odbrambene snage, i nije doživjelo sudbinu kakvu su doživjeli Bošnjaci pribojskog i pljevaljskog kraja.

 

Isti je slučaj sa bjelopoljskim  sjeničkim, novopazarskim i tutinskim krajem gdje su se Bošnjaci sačuvali od ”fantastičnih” rezultata Srpsko-muslimanskog kulturno prosvetnog društvo  ”Gajret” ali su i u dolazećem II sv. ratu sačuvali i svoj opstanak na tim prostorima.

 

Da li je danas potrebno oživljavati rad Srpsko-muslimanskog kulturno prosvetnog društvo  ”Gajret”?

Da li je danas potrebno kulturnim udruženjima Bošnjaka u Sandžaku davati ime ”Gajreta”?

 

U Sandžaku Bošnjaci žive zajedno sa Srbima, Crnogorcima….To je istorijska činjenica i jednostavno Božija odredba koju treba poštovati u svakom pogledu.

U mnogim sredinama, posebno tamo gdje su manjina, Bošnjaci imaju potrebu da imaju svoja udruženja kroz koja će zadovoljiti svoje potrebe u oblasti kulture, nauke, umjetnosti, školstva…., odnosno kroz koja će jasno manifestvovati svoj nacionalni, kulturni, vjerski i svaki drugi identitet.

Sve ovo nije moguće ako se Bošnjaci nalaze u nekakvom Srpsko-muslimanskom kulturno prosvetnom društvo  ”Gajret”.

 

Bošnjacima Sandžaka danas je potrebno zaista pravo bošnjačko udruživanje u oblastima kulture, nauke, umjetnosti, školstava…..jer sve te današnje, državne institucije