Subota, Oktobar 30, 2010

KOMŠIJA, POSRBI ME NJEŽNO

 

Prema izvještaju Milivoja M. Savića, tadašnjeg inspektora Narodne privrede, iz 1914. god. "Варош Пријепоље има 3 300 становника од којих су 800 Срби православни, а остало Срби Мухамеданци". (Kasaba Prijepolje ima 3.300 stanovnika od kojih su 800 Srbi pravoslavni, a ostalo Srbi Muhamedanci). Ovaj navod da u tadašnjem Prijepolju živi 3.300 ”Srba Muhamedanaca” bio je odraz zloglasnog Načertanija po kojem svo stanovništvo cijelog Balkana spada u Srbe, odnosno sve su to ”Srbi različitih vera.”

 

 Zbog toga ako ovu velikosrbsku zabilješku Milivoja M. Savića napišemo jezičkim standardom bosanskog jezika ona će glasiti: Kasaba Prijepolje ima 3.300 stanovnika od kojih su 800 Srbi pravoslavni, a ostalo su Bošnjaci muslimani. I pored ovih 3.300 Bošnjaka u tadašnjem Prijepolju srpskoj vlast je, nakon okupacije ovog dijela Sandžaka i Prijepolja 1912. god.,  prvi zadatak  bio da u Prijepolju otvori  srpske škole. Srpske škole i za onih 3.300 „Muhamedanaca“. Bilo je to u načertanijevskom duhu i onog od strane Jevta Dedijera izrečenog: Sve će mo ih posrbiti, ne silom nego kroz škole i knjige...“.   

Međutim, ncionalna svijest tadašnjih Bošnjaka, načertanijevskih «Muhamedanaca», bila je neokrnjena, nepotkupljena, nesrbizirana, ne..... pa u  te srpske škole u Prijepolju, kao i u cijelom Sandžaku, sve do 1922. god. nije krenulo ni jedno bošnjačko dijete. Vidjevši to srpske vlasti pronalaze novi recept za posrbljavanje Bošnjaka. Prvo je u Beogradu sačinjen «Štatut» Islamske zajednice po kojem je Islamska zejednica bila pod direktnom upravom režima a sve hodže su imale državnu platu. Potom, 1920-tih u Sandžaku se počinje sa osnivanjem prorežimskog udruženja «Gajret» a u njegovim osnivačkim odborima bili su upravo prorežimske hodže. U Prijepolju, na primjer, od deset članova Gajretovog upravonog odbora osam njih su bile prorežimske hodže.

 

Režim je dobro znao da Bošnjaci u Islamskoj zajednici vide najvećeg svojeg zaštitnika, najvećeg čuvara bošnjačkog nacionalnog, vjerskog, kulturnog i svakog drugog identiteta. Zbog toga su procijenili da će narod krenuti za svojim hodžama pa je otud i došlo do toga da Islamska zajednica, odnosno hodže budu upotrijebljeni kao «mamac» narodu da krene za «Gajretom». A u prorežimskom «Gajretu», preko potkupljenih i prorežimskih hodža, prvo se krenulo u «ubjedjivanje» Bošnjaka kako su Srbi i Bošnjaci  braća, pa potom su na red došli zajednički «vašari» sa talambasima, trubama, žandarmima, oficirima, ičkijom...

 

Na ovu režimsku prosrpsku propagandu «zagrizle» su, u sandžačkim gradovima, samo neke čaršijske familije dok su seoske sredine odmah shvatile o čemu se radi i totalno ignorisale svu tu hujdurmu. Kao rezultat „Gajretove“ agitacije u Prijepolju, 1922. god. iz dvije čaršijske, dotad bošnjačke, familije krenut će prvi učenici u srpske škole. Prihvatajući srpske škole kao svoje bilo je jasno da prihvataju i posrbljavanje. Ne direktno, ne u obliku pokrštavanja i sl. već „na finjaka“ i bezbolno, nježno, polahko... 

U vezi sa tim, po Bošnjake pogubnim proceseom posrbljavanja, u mojoj porodičnoj historiji iz tog vakta imam jedan plah primjer.

- Ne unosi mi tu vlahotinu u kuću...

S tafrio je, tj. hujovito je izrek'o, u jesen 1930. god., moj pradedo Omer, rahmet duši njegovoj, svojem unuku Mehmedu-Meši kad se Meša pojavio u avliji sa nekakvom knjigom u rukama. Naime, dedu Omeru su kazali da su pravoslavna djeca iz komšiluka namamila njegovog unuka Mehmeda-Mešu i odvela ga u svoju školu. Moj pradedo Omer je namah poslao nekoga da Mešu dovede natrag. Kad se Meša pojavio pred kućom, držeći u rukama nekakvu knjigu, dedo Omer mu je s tafrio:- Ne unosi mi tu vlahotinu u kuću...

Riječ «Vlah» i sve izvedenice od nje u to vrijeme nije imala nikakvo uvrijedljivo značenje. Moj pradedo Omer se rodio 1855. god. u selu Pregrađani kod Mostara. U tom vaktu, kao i nekoliko vjekova prije, pravoslavci i u Bosni i van Bosne sebe su nazivali riščanima (racima) a u narodnosnom smislu pravoslavci su sebe nazivali Vlasima. Moj pradedo Omer je i onda kad se 1892. god. doselio u Sandžak, u svojem govornom vokabularu imao riječ Vlah kao najnormalniju riječ kojom su se označavali pravoslavci. Ta riječ je poprimila uvrijedljivo značenje tek u novije doba.

 

Sa onim „Ne unosi mi tu vlahotinu u kuću...“ moj dedo Omer je, u najkraćem, svojem unuku Meši rekao: « Ne unosi u kuću to što će te odroditi, to što će te povlašiti, to što će te posrbiti» Ni kraće, ni direktnije, ni sveobuhvatnije misli. I to od jednog seoskog insana kakav je bio moj pradedo Omer, rahmet duši njegovoj. Šta se dalje dešavalo sa Bošnjacima i njihovim posrbljavanjem kroz srpske škole opšte je poznato pa ne bih sad o tome.  

U tom, od strane srpskog režima planiranom, posrbljavanju Bošnjaka u Sandžaku u Prijepolju je, u zgradi Osmanske srednje škole (ruždije), 1913. god. počela da radi srpska gimnazija. Danas prijepoljska gimnazija ima svoju novu zgradu. A na toj zgradi, iznad ulaznih vrata jefirma“: Г И М Н З И Ј А   ali ispisana ničim drugim nego crkvenim, ćiriličnim,  jevanđeoskim slovima. Taman, sve u duhu srpstva i srpske gimnazije. Ima li ono, ko bajagi i nekakav zakon o dvojezičnosti u sandžačkim opštinama? Jer u Prijepolju još ima onih Muhamedanaca i to cijelih 50% od ukupnog broja stanovnika. Je li ovo gimnazija i za njih? Nije, ovo je srpska gimnazija. Oni, ako su još uvijek Muhamedanaci“, morali bi imati svoju gimnaziju inače će, ubrzo svi oni biti samo „Србомеданци“.

 

 

U prijepoljskoj gimnaziji je brojan kolektiv. Šta mislite koliko je među njima Bošnjaka? Ima li ih polovina, koliko je procentualno Bošnjaka danas u Prijepolju? U stvari, pitanje je da li i oni nastavnici u prijepoljskog Gimnaziji kojima je babo njihov dao ime Bošnjačko, koji su rođenjem svojim Bošnjaci, da li su oni još uvijek Bošnjaci? Ako jesu onda bih ih vrijedilo upitati da li oni shvataju da upravo oni svojom ponašanjem, svojom šutnjom, svojim... aktivno učestvuju u srbizaciji bošnjačke mladosti koja je prisiljena učiti u ovoj ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji)

UČIONICE U PRIJEPOLJSKOJ SRBSKOJ GIMNAZIJI

Prošetate li učionicama prijepoljske srBske gimnazija sa svih duvarova selamit će vas Njegoš, Vuk... Taman, perjanice velikosrBstva i za onih 50% prijepoljskih „Muhamedanaca“. Njihova „muhamedanska“ djeca moraju i vizuelno upiti i u svoj mozak memorirati da „nema“ Bošnjaka dostojonog da uresi duvarove prijepoljske gimnazije. Paaaaa, bezbeli, šta će Bošnjak u srBskoj gimnaziji. Onaj čiju sliku svaki dan bošnjačka djeca gledaju u prijepoljskoj srBskoj gimnaziji poručuje im da njihova duhovna, vjerska veličina, njihov imam „riče“, da njihova duhovnost „zaudara, smrdi“, Neka, tako im i treba. Šta će oni u srBskoj gimnaziji.

 

 DAN ŠKKOLE U PRIJEPOLJSKOJ SRBSKOJ GIMNAZIJI

Pošto je u Prijepolju danas po 50% “Srba Muhamedanaca” i Srba Pravoslavaca onda je, hasli zbog toga, uzketo da dan škole bude ništa drugo nego crkvena slava Savindan. Tada se lijepo razlomi slavski kolač, očita leturgija...

Nakon toga učenici u školskoj auli izvedu, “multi-kulti” Savindanski program. Prije toga dodijele se nagrade za najbolje literarne sastave na temu ”Naše škole naše crkve”. Prvu nagradu, razumuje se, dobije jedno od one ”muhamedanske” djece.

 KRAJ ŠKOLSKE GODINE U PRIJEPOLJSKOG SRBSKOJ GIMNAZIJI 

Maturanti prijepoljske srBske gimnazije kraš školske godine obilježe onako kako su ih njihovi učitelji naučili. Uz dragačevske trubače i fašistički troprstički pozdrav. Pravo multi-klulti. Aferim!

 

MONOGRAFIJA O PRIJEPOLJSKOJ SRBSKOJ GIMNAZIJI 

I tako, prije par dana promovisa se monografija o prijepoljskoj srBskoj gimnaziji. Sve to u povodu 95 godina njene velikosrBske misije. Na koricama ništa drugo do krs. Krs k'o krs. Simbol jedne od monoteističkih vjera. Doduše „da se vlasi ne dosjete“ ovaj krs je maskiran, kamufliran... knjigom, plajvazom... Ništa čudno, srBska škola, srBski krs. A šta je sa oni 50% prijepoljskih „Muhamedanaca“? Ništa, nije ovo monografija za njih.  Neka idu u svoju gimnaziju i prave svoje monografije. Bez krsta. Kad sam jednoga od njih pitao u vezi ovog „stilizovanog“ krsta na monografiji „zajedničke“ nam gimnazije dobio sam ovakav odgovor: Ovaj znak je u duhu Kur'ana jer riječ Kur'an znači Knjiga. Uz to, prve riječi Objave su: Uči, čitaj, piši... pa je eto zbog toga u ovom znaku, uz knjigu i kalem tj. olovka. Među autorima monografije je, kao što se vidi i jedan od onih načertanijevskih „Muhamedanac“-Hadžo Mušović. Babo njegov, rahmetli Ramo, nam-benam musliman i Bošnjak, svojem sinu dao ime Hadžo. Biva, od milja kazano „hadžija“. Babo njegov, rahmetli Ramo, nam-benam musliman i Bošnjak, na Ahiret preselio vraćajući se sa teravije. A njegov sin sa „hadžijskim“ imenom to isto svoje ime prislonio, nigdje drugo do uz velikosrBski krs.Allahu Dragi! Ovo je, u stvari, paradigma toga koliko je, u jednom dijelu onih načertanijevskih „Muhamedanaca“ u Prijepolju ostalo malo ili nimalo „muhamedanstva“, malo ili nimalo nacionalnog dostojanstva, malo ili nimalo makar i sjećanja, ako poštovanja nema, na one koje su im imena dali, na roditelje svoje. Zbo toga sve ovo i pišem. U jesen 1990.god. kad su se u svim sandžačkim gradovima osnivale podružnice Bošnjačkog kulturnog društva „Preporod“ noći sam presjedio i osjedio u kući ovog hudog „hadžije-hadža“ ubjeđujući ga da mu je mjesto u „Preporodu“. Vaj haluna, tj. uzalud mi je bilo sve. Njega je mamilo nešta drugo. U stvari, stepen njegove srbiziranosti, kao i kod dobrog dijela ostalih prijepoljskih i sandžačkih načertanijevskih „Muhamedanaca“, bio je tolikav da on ni u „Preporodu“ niti bilo gdje drugo nije mogao stati ispred naroda svojeg bošnjačkog. Zapravo, to i nije njegov i njihov narod.

Oni su, kao i ovaj hudnik “hadžija-hadžo” spremni da govore, da promoviraju i Njegoša i Vuka... da pročitaju i citiraju kamaru zapisa njihovih ali takvi nikad neće, u stvari takvi ne smiju sami od sebe, ni pomisliti da promoviraju narod svoj kojem su njihovi roditelji pripadali. Taj narod su Bošnjaci ali se ovi hudnici plaše da i u mraku, sami sa sobom, riječ ovu izgovore

 

Oni su, kao i ovaj hudnik hadžija-hadžo”, spremni da sjede, sijele, rade... sa promotorima velikosrBstva, uz krstove oko sebe i na sebi, makar i sa spuštenimm očima ali takve nikad ne možete vidjeti da sjede, sijele, rade... sa pripadnicima naroda kojem su njihovi roditelji pripadali, sa Bošnjacima. U stvari, promotori velikosrBstva ni u prijepoljskoj srBskoj gimnaziji niti bilo gdje drugo u Sandžaku ne bi mogli uspjeti u svojoj misiji da ne uspjevaju uvijek među onim načertanijevskim „Muhamedancima“, u stvari među Bošnjacima, pronaći poltrone. Pronaći one bošnjačke hudnike, one bošnjačke „hadžije-hadže“, koji će za zehricu poslića, za zehricu parica, za zehricu... pljunuti i na svoj vjerski, kulturni, nacionalni i svaki drugi identitet i stavi se u službu posrbljavanja sopstvenog naroda. Pokazuje se ovo već devedeset godina. Od onog prvog „Gajretovog“ odbora u Prijepolju 1920-tih pa do ove „hadžijine-hadžove“ izrade i promocije gimnazijske velikosrBske monografije. Od onih „Gajretovih“ hodžica iz 1920-tih pa do ovih današnjih Nadira Dacića, Ugljanina, Ljajića, Džudževića... I dokad sve ovo? Ima li kraja svemu ovome? Kakav će taj kraj biti? To, hasli, samo On znade.

RODITELJSKI SAVJET U PRIJEPOLJSKOJSRBSKOJ GIMNAZIJI 

Kao i u drugim škola i prijepoljska srBska gimnazija ima svoj roditeljski savjet. Čini ga šesnest roditelja. Od toga su samo pet Bošnjaci jal' Bošnjakinje. Je li to manjak Bošnjaka u Prijepolju pa ih u ovom Savjetu nije moglo biti više. A da li neko, bar i tih pet Bošnjaka i Bošnjakinja u Savjetu roditeljskom priupit štogod u vezi izgleda ove gimnazijske „monografije“? Može li tih pet bošnjačkih roditelja, u Savjetu roditeljskom, bilo šta uraditi da se omča velikosrBstva u gimnaziji prijepoljskoj bar malkice ohlabavi. Da se ohlabavi bar toliko da tamo zalutali Bošnjaci ako ništa a ono samo malo have udahnu.

Na kraju, treba napomenuti i ovo:

Imaju u Prijepolju, uz ГИМНАЗИЈУ (Gimnaziju), još dvije srednje škole: Ekonomska i Tehnička. U ove dvije srednje škole su nastavnici Bošnjaci i bošnjački učenici u ogromnoj većini. Kako sad to ako istih tih bošnjačkih nastavnika i bošnjačkih učenika u prijepoljskoj ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji) ima toliko da svi mogu u jedan mihrab stati?????

Ehhhh, u ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji) se školuju oni koji će sutra biti „elita“, koji će sutra nastaviti da šire i prenose ono što su u prijepoljskoj srBskoj gimnaziji naučili, ono što su tu čuli, omirisali... U ГИМНАЗИЈИ (Gimnaziji) su i djeca bošnjačka. Oni su važni, bitni... za nastavak načertanijevskog dijela. Njih je važno posrbiti. Vidi se to naprimjeru i Hadža Mušovića i ostalih hudih Bošnjaka njemu sličnih. Oni su na vrijeme, na vakat posrbljeni i sad to prenose, šire dalje. Ako im se ukaže na pogubnost njihovg ponašanja ljute se plaho. Za njih je dušmanin njihov svaki Bošnjak koji ne prihvata posrbljavanje.

U prijepoljskoj ekonomskoj i tehničkoj školi školuju se oni koji će se sjutra boriti da opskrbe sebe i svoju familiju i koji će uglavnom šućeti.  

Taktika je jasna i glasi: za naše Načertanije bitna je ГИМНАЗИЈA a vama eto tamo sve drugo. Ovi naši, iz naše srBske ГИМНАЗИЈE če sutra u one koji odlučuju a ti tamo vaši će sutra u Komunalno, u tekstilce, u ... 

AMANNNNN-ZEMAN NARODE MOJ!

JE LI MOGUĆE DA SVAKI DAN SVE OVO GLEDAŠ I ŠUTIŠ?

 

[Odgovori]

Moj rahmetli deda je 30 godina radio u Gimnaziji kao sekretar, i u knjizi se nalazi materijal koji je on skupljao godinama, a niko se ni sjetio da napise njegovo ime unutra.

Comment by Gimnazijalac (09/03/2012 14:44)

[Odgovori]

Text sam napisao ja, autor ovog bloga, Ferko Šantić iz Prijepolja

Comment by prijepolje1 (12/13/2010 14:15)

[Odgovori]

Ko je napisao ovaj tekst, volio bih znati, nisam primjetio ime u tekstu?

Comment by prijepoljac (12/13/2010 13:38)

[Odgovori]

Volio bih da mi objasniš što je to toliko važno da li sam hiljadama kilometara daleko pa ovako pišem?

Znači li to da ovo o čemu pišem nije tačno?

Comment by prijepolje1 (12/08/2010 19:47)

[Odgovori]

Alabir si ti hiljadama kilometara daleko kad tako pricas!

Comment by Prijepoljac (12/08/2010 19:01)

[Odgovori]

Potpuno ste u pravu za naslovnicu ove knjige, slažem se sa Vama. Bila sam učenik ove gimnazije i smatram da ste bili svjetski profesor kada niko to nije mogao ni da pomisli. Selam

Comment by sevdah (11/18/2010 21:51)

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me